
Piše: Zoran Dimić
Aleksandar Miletić je u knjizi Džez basket, opisao razvoj košarke na prostorima bivše Jugoslavije, koji je kulminirao osvajanjem Svjetskog prvenstva 1970. u Ljubljani.
Smjena generacija koja se desila nakon toga, nije unazadila košarku. Dapače, nova generacija je nastavila s uspjesima. Generacija Slavnića, Kićanovića, Dalipagića, Delibašića uz nekolicinu igrača iz šampionskog tima, Ćosićem, Tvrdićem, Plećašom, nastavlja s uspjesima reprezentacije. Reprezentacija imala i malih padova prilikom smjena generacija, klupska košarka je imala kontinuitet uspjeha od početka 70-tih do polovice 90-tih.
Dok su bogatije europske zemlje poput Italije, Španije, Francuske, Grčke, ulagale puno novaca u košarku dovodeći američke košarkaše, u Jugoslavenskoj košarci nije bilo stranaca. Jedini stranac do 1990. bio je Douglas Richards koji je pojačao Zadar u Ligi prvaka 1975. Nije imao pravo nastupa u nacionalnoj ligi.
Statistički gledano, u Kupu prvaka najuspješnija je Italija s 10 prvaka i 7 finalista, zatim Jugoslavija s 5 prvaka i jednim finalistom. Slijede Španija s 3+5, Izrael(Macabi) 2+5. Nije uključen Partizan koji je bio prvak 1992. jer tada Jugoslavija više nije postojala.
Slično je i u Kupu pobjednika kupova, koji je kasnije postao Saporta kup. I ovdje najuspješnija Italija 10+6; slijedi Španija 4+5, pa Jugoslavija 3+4, SSSR 2+3. I u trećem po kvalitetu takmičenju, Kupu Radivoja Koraća, Talijani su najbolji s 9 pobjednika i 5 finalista, druga je Jugoslavija 6+8, Španija 5+1, Francuska 4+1.
Današnje velesile Grčka i Turska, nisu imale značajnu ulogu na evropskoj košarkaškoj sceni tog doba. Značajnu ulogu u razvoju košarke u Grčkoj i Turskoj, osim Amerikanaca, imali su igrači upravo s ovih prostor. No, to je druga priča.
Prvi ozbiljniji rezultat je napravila Jugoplastika, igrajući finale Kupa prvaka u Tel Avivu protiv Ignisa iz Varesea. Izgubili su 70-69. U polufinalu su izbacili Madridski Real u dvije utakmice (81-89; 80-69). Ekipa koju je vodio legendarni Branko Radović, još je godinama bila u vrhu Evropske košarke. Sljedeće godine su igrali finale Kupa pobjednika kupova i izgubili od Spartaka iz Sankt Petersburga 77-62. Kup Radivoja Koraća su osvojili 1976. i 1977.
Spomenimo neke igrače iz tog razdoblja: Tudor, Grašo, Manović, braća Lovro, Dražen i Rato Tvrdić, Macura, Šolman, Krstulović, Prug, Skansi, Grgin….

Osamdesetih klub upada u krizu, i čak jednu sezonu 1981/82.igra u 1b ligi. Dolaskom na klupu Zorana Slavnića počinje se stvarati nejuspješnija ekipa u ju-košarci. Moka pruža šansu mladim igračima, Kukoču, Rađi, Perasoviću…. 1987. godine trenersku palicu preuzima Božidar Maljković i stvara šampione. Osvajaju Ligu prvaka 1989.1990. i 1991.
Osim spomenutih, ne zaboravimo Sretenovića, Pavićevića, Ivanovića, Sobina, Savića, Tabak, Naglić, Naumovski, radović, Burić… Drugo finale je igrala Bosna u Grenoblu 1979. Pobijedili su Emerson(Ignis) iz Varesea 96-93. U polufinalu su ispadali 1980,1981, 1984. Finale Kupa Radivoja Koraća su izgubili od Partizana 1978. godine 117-110. U ekipi pod vodstvom Bogdana Tanjevića, igrali su Delibašić, Varajić, Vučević, Đogić, Benaček, Bosiočić, Izić, Radovanović, Bilalović, Hadžić, Pešić, Primorac, Mitrović….
Cibona je 1985.i 1986. predvođena Draženom Petrovićem osvojila Kup prvaka, s istom ekipom je osvojila 1987. Kup pobjednika kupova, koji je osvojila i 1982. s većinom istih igrača, samo bez Dražena. Trener je bio Mirko Novosel, a igrali su Nakić, Aco Petrović, Bečić, Čutura, Pavličević, Cvjetičanin, Knego, Vukićević, Ušić, Ivo Nakić, Arapović… Spomenimo da je osvojen i prvi kup Radivoja Koraća pod imenom Lokomotiva. U finalu je pobijeđen OKK Neograd u dvije utakmice.
Kup pobjednika kupova je drugo evropsko takmičenje po kvaliteti. Osim spomenutih ekipa, dubok trag u tom takmičenju ostavila je Zvezda. Prvo finale su izgubili 1972. od Olimpie iz Milana 74-70. No već 1974. pobjeđuju BS Brno 86-75. Sljedeće godine gube finale od Spartaka iz Sankt Petersburga 63-62. Za ekipu predvođenu Batom Đorđevićem su igrali: Slavnić, Simonović, Kapičić, Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Živković, Kubura, Vučinić, Jovašević, Žugić… Zvezda je izgubila i finale Kupa Radivoja Koraća 1984. od EB Orteza .
Finale Kupa pobjednika kupova igrao je i Radnički iz Beograda. Izgubili su 1977. od Cantua 87-86.
Drugi najuspješniji klub u Kupu Radivoja Koraća, iza Cantua (4+1), je Partizan s tri osvojena kupa (1978,1979,1989) i jednim porazom u finalu 1974. I Partizan je kao i Jugoplastika osvajao trofeje s dvije generacije. Prva generacija s trenerima Žeravicom i Ćorkovićem, predvođena Kićanovićem i Dalipagićem, te Todorićem, Latifićem, Kerkezom, Đukićem, Farčićem, Marićem, Popovićem, Beravsom, Zečevićem…. Generaciju s kraja osamdesetih vodio je Vujošević. Osim ovog kupa, igrali su final four 1988. i s većinom igrača iz te generacije osvojili Ligu prvaka 1992. Ligu prvaka osvojili su Đorđević, Danilović, Lončar, Mihajlovski, Stevanović, Perović, Šarić, Rebrača, Šilobad, Koprivica, Dragutinović, Nakić, s trenerom Željkom Obradovićem. Prije toga ekipu su napustili reprezentativci Divac, Paspalj, Pecarski, Savović.

Spomenimo još i Šibenku koja je izgubila dva finala Kupa Radivoja Koraća 1982. i 1983. oba puta od Limongesa.
Leave a Reply