Nastavak sezone? Kako za koga

Piše: Darko Dželetović

Zbog pandemije, a i naelektrisane društvene situacije u velikim američkim gradovima, u video konferenciji sa 80-ak predstavnika Unije igrača u petak popodne komesar NBA lige Adam Silver ostavio je mogućnost izbora svim NBA košarkašima da učestvuju u planiranom nastavku sezone, ili da ostanu kod kuća bez posebnih reperkusija. Već je gotovo sigurno da se dosta NBA košarkaša neće pojaviti u Orlandu, što bi moglo potpuno obezvrijediti značaj sezone u cjelini uključujući i oktobarsku NBA titulu.
Potpredsjednik NBPA sindikata Kajri Irving naglasio je da je njegov primaran cilj trenutno socijalna pravda, a ne košarka, a već prije toga je objavio da nakon operacije ramena u februaru nije spreman da rizikuje moguću obnovu povrede. Kevin Durant, mada već potpuno oporavljen, takođe nema volju da igra u ovako devalviranoj sezoni, a Donovan Mičel, koji je uz Rudija Gobera bio među NBA košarkašima prvi pozitivan na koronavirus, ne želi da dovodi u pitanje novi maksimalan ugovor koji će potpisati na jesen. Mičel je, navodno, sa još četvoricom mlađih NBA zvjezda u nastanku, Tejtumom, Adebajom, Dieronom Foksom i Kuzmom, izrazio svoju veliku zabrinutost kod Unije igrača zatraživši dodatno novčano osiguranje u slučaju moguće katastrofalne povrede ovog ljeta. Dvajt Hauard je svoj stav o nastavku sezone otvoreno objavio preko CNN-a naglasivši da ne razmišlja o košarci dok se ne srede neke druge stvari, osvrnuvši se na probleme socijalne pravde, i otišao tako daleko da je spomenuo i evropsku kolonizaciju i oduzimanje bogate istorije njegovoj naciji.
Stvari se sve više komplikuju iz dana u dan i ne zna se koliko bi igrača moglo odlučiti da se ne pojave u trening kampovima koji samo što nisu oficijelno počeli. NBA razmatra da u “bubble” u Orlando pozove ne samo po dvojicu takozvanih two-way timskih igrača kojima bi privremeni ugovori bili pretvoreni u regularne stalne ugovore, pa bi svaki tim imao po 17 igrača. Uz njih biće pozvano i dosta igrača što iz razvojne lige, što slobodnih agenata, koji bi bili u svakom trenutku spremni da budu ubačeni u neki od timova. To bi se desilo u slučaju ako bi neki od igrača sa aktivnih rostera jednostavno odluči da se u nekom trenutku ne stave na raspolaganje svojim klubovima, ali i kao zamjena za one voljne da igraju koji bi postali pozitivni na koronavirus i morali u karantin, ili ne daj bože imali neku težu povredu.
Iako evidentno ima dosta NBA košarkaša koji se boje virusa ili povrede, ima i onih koji jedva čekaju da igraju. Primjer su dvije ponajveće zvijezde lige – Grik Frik kojem bi bila nanešena prava šteta da ovako dobra sezona Milvokija propadne, ili LeBron koji bi mogao osvojiti titulu i sa svojim trećim klubom, pa makar i ovako devalviranu. Među onima koji jedva čekaju nastavak je i LeBronov dobar prijatelj Džej Ar Smit koji s njim vrijedno trenira u Los Anđelesu i nada se pozivu, ako ne Lejkersa, a onda nekog drugog kontendera za titulu. Sa mogućim ispadanjem mnogih iz rostera i povećanim brojem igrača u rezervi želja bi mu se mogla lako ostvariti bez obzira na skandale i greške kojih se svi još sjećaju, od kojih se najveća desila prije malo više od dvije godine.
Da podsjetim, 31. maja 2018. u prvoj utakmici finalne serije NBA plej-ofa Džej Ar Smit se proslavio, po ko zna koji put u karijeri, nevjerovatnom glupošću. Jedini od skoro 20 hiljada ljudi u dvorani u Ouklendu, i miliona širom planete koji su gledali utakmicu u direktnom prenosu, Smit je nakon tajmauta i odbijanja lopte u njegove ruke poslije promašenog penala Džordža Hila, na 4 sekunde pred kraj regularnog dijela utakmice, zaboravio koji je bio trenutan rezultat na semaforu. Utakmica je otišla u produžetak i, ispostaviće se, Džej Ar je time skupo koštao svoj klivlendski tim. Tom kardinalnom greškom dao je svoj doprinos porazu Kavalirsa u finalu, kraju karijere LeBrona Džejmsa u rodnom Ohaju i njegovoj konsekventnoj odluci za odlazak u sunčanu Kaliforniju. Tačno dvije godine iza toga, u blizini stana koji Džej Ar Smit trenutno renta u Los Anđelesu, tokom ovih evo već višesedmičnih demonstracija protiv policijske brutalnosti, Džej Ar je snimljen u društvu Džordana Klarksona kako mirno tog popodneva učestvuje u uličnom protestu. Malo iza toga u predvečerje taj protest protiv brutalnosti na istom mjestu se pretvorio u brutalnost protestanta kad je Džej Ar brutalno prebio mnogo nižeg i slabijeg mladića koji mu je navodno prethodno razbio staklo na kolima.

Prema Smitovoj izjavi, izdegenečeni vandal je dobro i prošao, a po brzom bijegu mladića nakon zadnjeg krošea Smita dalo bi se naslutiti da žrtva i nije ozbiljnije povrijeđena. Smiješno uletanje u kadar jednog Džej Arovog njujorškog prijatelja, koji je zamolio osobu koja je gaženje snimala da “respektuje Smitovu privatnost” u ovom činu je bila posebno burno popraćena na društvenim mrežama.
Sasvim slučajno živim blizu Džej Ara, djeca nam već godinu dana pohađaju istu osnovnu školu, pa sam ga imao priliku upoznati na dječjim sportskim aktivnostima, nekoliko puta s njim popričati, i shvatio sam da nema ni trunke nekog reverzibilnog rasizma koji je prisutan kod nekih afroamerikanaca. Nije odrastao u getou nego u srednje-klasnoj okolini, druži se sa dosta ljudi koji nisu tamnoputi, a možda mi se njegovo odsustvo rasizma doima takvim jer priča s onim nekim lokalnim Jersey Shore akcentom “kroz zube”, slično Springstinu, a ne kao neko iz sitija ili Njuarka. Na kraju krajeva, da je rasista Džej Ar ne bi ni došao da s familijom živi u ovako dominantno bijelački kraj gdje, ako se zamemare neizbježni južni Azijati, u školskim distriktu Smitove kćeri predstavljaju rijetku tamnoputu djecu koja se mogu na prste izbrojati.
Ogroman dolarski iznos na računu nekoga u Americi, bijelog, crnog, smeđeg ili žutog… je perfektan mamac svakojakim manipulantima da probaju da uzmu dio kolača, pa čudi da se taj od strane Džej Ara pretučeni bijeli dečko sa snimka još uvijek nije pojavio u javnosti i zatražio sudsku odštetu. Lično bih volio da komšija Smit opet zaigra u NBA mada nije igrao od novembra ’18 kad je u Klivlendu zatražio trejd a klub mu tom zahtjevu nije udovoljio. Njegova srčanost i prije posljednjeg snimka nije nikad dolazila u pitanje.
Nažalost, vjekovni rasizam u Americi isto tako ne dolazi u pitanje slično kao ni klero-nacionalizam na Balkanu, a nikakve vakcine protiv takvih bolesti neće biti, za razliku od vakcine kojom će se COVID-19 nadam se što prije iskorijeniti.
Politiku i sport treba odvojiti, ali u ovom škakljivom trenutku u modernoj američkoj istoriji stav mnogih tamnoputih igrača da ne igraju iz bunta zbog kršenja ljudskih prava, a prikriveno možda i zbog pomisli da direktno bogate bijele vlasnike – ima smisla. Samo podatak da je Majkl Džordan jedini Afroamerikanac koji je većinski vlasnik neke američke pro franšize u 4 glavna profesionalna sporta govori mnogo. NBA igrački kadar je još uvijek većinski afroamerički, u NFL takođe. U posljednje vrijeme dok ljudi umiru po američkim ulicama sjetim se stava Ducija Simonovića, i pomislim da ima i mnogo važnijih stvari od pukog nadmetanja modernih gladijatora. Ipak, da košarka u bilo kojoj formi, pa i bez navijača na tribinama nedostaje – to je neosporno.