Preneseno sa KOŠ magazin.
Seltiksi su do sinoć u svojoj istoriji odigrali 36 sedmih plej-of utakmica (sa skorom 27-9), a osim onih u NBA finalima malo koja je bila važna kao ova noćas. U slučaju pobjede bili bi prvi tim u NBA istoriji kojem bi uspjelo da preokrene rezultat sa 0:3 na 4:3. Ali, za trenera Majamija Erika Spolstru, koji je za 75-godišnji jubilej lige proglašen za jednog od 15 najboljih NBA trenera svih vremena, očigledno je bilo neprihvatljivo da mu se ostavština zaprlja porazom protiv nedoraslog Džoa Mazule, pa je konstantnim mijenjanjem odbrana zona-čovjek ostavio Seltikse na za Boston rekordno niskih 84 poena ove sezone, i odveo svoj tim u još jedno NBA finale.
Pred samu sinoćnju utakmicu proćaskao sam sa našim Nikolom Jovićem koji mi je rekao da je atmosfera u timu Majamija još uvijek ista, što mi je zvučalo čudno obzirom na tri uzastopna poraza njegovog tima. Kad najbolji igrač Majamija Džimi Batler nije ni izašao na uobičajeno šutersko zagrijavanje sat vremena pred utakmicu sve mi je postalo još čudnije. A kad sam u svlačionici Majamija 45 minuta pred utakmicu vidio Batlera kako žustro hrabri samog sebe, a onda čuo i Judonisa Haslema kako gestikulirajući Kejlebu Martinu i Gejbu Vinsentu krajnje uvjerljivo ponavlja mantru da Seltiksi nemaju šanse protiv njih, tvrdeći da su im protivnici mekani, shvatio sam da je ‘Heat culture’ sveprisutna u TD Gardenu.
Nemoć Tejtuma
Nakon nevjerovatnog raspleta u šestoj utakmici u Majamiju i privremenog spasa koji je Derik Vajt u trećoj eliminacionoj utakmici konferencijskog finala donio Seltiksima ubačajem odbijene lopte izbacivši je iz svojih ruku 0.1 sekundi prije kraja, svako normalan je očekivao psihološki pad Majamija i laganu pobjedu talentovanijeg Bostona pred svojim navijačima u majstorici. Ali ‘Heat culture’ je ipak nadvladala očigledno mekani tim Bostona koji je sinoć možda i spašen, da su oni kojim slučajem prošli dalje, od totalnog poniženja od strane Denvera.
Podsjećanje na bejzbolski preokret bostonskih Redsoksa sa 0:3 protiv njujorških Jenkija iz 2004. godine pred sami početak utakmice očigledno nije bilo najprigodnije.
Već krajem prve četvrtine počelo se naslućivati da Majami nije došao u Boston da bi tek parirao domaćinu. Pogotovo jer se najbolji strijelac domaćih Tejtum slabo kretao zbog uganuća lijevog skočnog zgloba u prvoj minuti utakmice kad je nezgodno doskočio.
Kad je u prvoj polovini druge četvrtine sjajnom igrom Kejleba Martina, Majami poveo sa čak 17 poena razlike (38:21), šokirana publika u TD Gardenu je shvatila da je vrag odnio šalu, mada se do poluvremena razlika nešto smanjila i Majami je imao 11 poena prednosti.
Odbrana Majamija je nastavila perfektno funkcionisati a Batler i Martin su nastavili pravovremeno pogađati. Kad je Tejtum početkom zadnje četvrtine fulio zicer, a Braun odmah zatim glupo izgubio još jednu od ukupno 8 njegovih izgubljenih lopti koje je sinoć imao, nazirao se tužan kraj za Boston. Spolstra je onda namjerno usmjeravao napade Majamija na slabo pokretnog Tejtuma što je konačno odlučilo pobjednika dosta vremena pred kraj utakmice.
Predviđanje Nikole Jovića
Na kraju utakmice gledao sam u šampionske zastave Seltiksa i poražavajući rezultat na semaforu pored njih dok se dvorana već dugo praznila, i shvatio da red i disciplina uvijek nadjačaju talenat, a i tradiciju koja je bespomoćno visila s plafona TD Gardena. Ova moguća istorijska sedma utakmicu u Bostonu između nije postala istorijska, ali neće tek tako pasti u zaborav jer bi zbog nje u Bostonu mogle da počnu da lete glave. Takođe potvrdila je i koliko se zapravo teško vratiti sa 0:3, ali i da je hipotetičko popularno finale Lejkersa i Seltiksa kojim se licitiralo kao nečim što je dobro za rejting lige, pa makar i da Seltiksi bez Lejkersa prođu u finale kad je Jokić već neplanirano počistio Lebrona – potpuna besmislica.
Nikola Jović (Majami)
Nasmijani Nikola Jović mi je nakon utakmice sa pobjedničkom kapom na glavi ustvrdio da će naredna serija biti nastavak istog narativa u kojem je Majami autsajder, i da misli da mogu do titule. Bem Adebajo mi je kazao vrlo kratko da misli da može uspješno čuvati Jokića, i da se ne plaši izazova. A Kevin Lav, koji sinoć nije ni igrao, ali kad god je dosad igrao u plej-ofu stigao je do finalne serije, spomenuo mi je i stvar koju svi znaju – da se Jokić “ne može sačuvati – nego samo pričuvati”.
Ovaj bivši saigrač Miličića i Pekovića u hladnoj Minesoti, kojem će broj biti penzionisan u Klivlendu, potvrdio mi je ono što već odavno znam: da je Jokić “najbolji igrač na svijetu”.
@kevinlove after @miamiheat beat @Celtics in #game7 talks about #NBAFinals & @nuggets -believes that #NikolaJokic is “the best player in the world right now!
You can’t (guard him), you can just hope to contain him”@CodyZeller says that they “will do their best” against #Jokić pic.twitter.com/JNX40d5bse
— Darko Dželetović (@DarDZel) May 30, 2023
Šta god da se desi u velikom finalu, a sigurno je da su Nagetsi veliki favoriti baš kao što su to bili Milvoki ili Boston, izvjesno je da se Majami neće predati do samog kraja čak i ako Jokić lakoški-kulturno smlavi “Heat culture” i osvoji svoju prvu NBA titulu. U tom slučaju eventualni nipodaštavajući medijski narativ da je Jokićev prvoplasirani tim Zapada očekivano nadjačao osmoplasirani tim Istoka mogao bi biti minimiziran samo metlanjem Majamija. Ali Spolstra, Batler i kompanija su previše stvari pregurali preko glave ovog proljeća da bi metlanje bilo lako ostvarivo za Denver.
Photo: Privatni album, twitter
Leave a Reply