Piše: Emir Fulurija, Sportske novosti
Nogometni prijelazni rok glavna je sportska tema posljednjih tjedana u Europi dok se u SAD-u posljednjih dana najviše priča o početku košarkaškog prijelaznog roka, odnosno potpisivanja slobodnih igrača u NBA ligi.
Sve službeno počinje noćas u ponoć po hrvatskom vremenu i opet se očekuje da će klubovi u jednom danu potrošiti milijardu-dvije dolara, ali ove godine je puno toga drukčijeg u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu. Naime, zbog novih pravila u kolektivnom ugovoru između lige i košarkaša GM-ovi momčadi moraju opreznije slagati rostere nego što je to do sada bio slučaj ako ne žele da se suoče s velikim kaznama.
Kao i svaki put kada se donosi kolektivni ugovor događaju se mnoge promjene u NBA ligi jer i vlasnici kluba i igrači, ali i sama liga žele da promijene ono što im se nije sviđalo prethodnih godina. Tako je i sada, u ugovoru koji je dogovoren početkom travnja, ima dosta promjena, a najvažnija se odnosi na salary cap, odnosno uvođenje takozvanog ‘drugog aprona‘, odnosno iznosa kojeg klubovi ne smiju prijeći ako ne žele snositi velike posljedice.
Salary cap je nešto što dio nogometnih zaljubljenika želi da se uvede i u tom sportu jer se s njim ograničuje koliko pojedine momčadi mogu potrošiti na igrače, ali on ne zabranjuje veću potrošnju od toga. Nakon što se pređe takozvana granica za porez na luksuz klubovi su i dalje do sada mogli trošiti milijune dolara na igrače, ponajprije one koje imaju na rosteru, a jedina kazna za njih je bila ta da su morali plaćati ogromne iznose za porez koji se onda raspoređivao klubovima koji su bili ispod te linije. Nikome nije drago financirati izravne protivnike, ali milijarderskim vlasnicima NBA klubova to ipak nije toliki problem ako misle da će tako doći do naslova prvaka.
Koliko su neki klubovi prelazili granicu poreza na luksuz pokazuje činjenica da je salary cap za prošlu sezonu iznosio nešto iznad 150 milijuna dolara dok su, primjerice, Clippersi i Warriorsi, na plaće potrošili 191,2, odnosno 188,4 milijuna dolara. Zahvaljujući progresivnom sistemu oporezivanja, gdje porez raste kako se povećava iznos kojim se prelazi salary cap, Warriorsi su na ime poreza na luksuz platiti 163,7, a Clippersi 140,3 milijuna dolara. Još je sedam klubova platilo taj porez pa se ukupan iznos kojeg su rasporedili ostali klubovi popeo na točno 635.254.073 dolara.
Warriorsi su na ovaj način uspjeli zadržati Stephena Curryja, Klaya Thompsona, Draymonda Greena i Andrewa Wigginsa u momčadi, a bogat ugovor ima i Jordan Poole koji je u međuvremenu otišao u Washington, ali umjesto njega je došao također skupi Chris Paul. Clippersi su na maksimalnim ugovorima imali Kawhija Leonarda i Paula Georgea, a još su Eric Gordon, Norman Powell i Marcus Morris imali bogate ugovore, kao i još tri igrača, među kojima i naš Ivica Zubac, koji su u prošloj sezoni zaradili najmanje 10 milijuna dolara. Sve se radilo kako bi momčad došla do naslova i pravila su im to dozvoljavala, ali neće više.
Čelnicima lige se nije svidjelo to da raste broj momčadi koje plaćaju porez na luksuz, odnosno da će platiti koliko god vlasnici misle da treba platiti. Uglavnom su 2-3 momčadi po sezoni bile iznad te granice, a sada ih je bilo 9 među kojima su samo Denver i Brooklyn prešli tu granicu za neznatni iznos. Uz Clipperse i Golden State, veću potrošnju su imali i Milwaukee, Boston, Dallas, Phoenix i Lakersi.
Prilikom pregovora oko novog kolektivnog ugovora čelnici NBA lige su željeli uvesti takozvani ‘hard cap‘, granicu koju niti jedna momčad ne smije prijeći kao što to postoji u NFL ligi. Igrači na to nisu pristali, ali su popustili za prijedlog uvođenja ‘drugog aprona‘. Što to znači?
‘Prvi apron‘ je u stvari granica za plaćanje poreza na luksuz. Kako će salary cap za sezonu 2023./24. iznositi 136 milijuna dolara, onda je granica poreza na luksuz 165 milijuna. To je veliko povećanje u odnosu na prošlu sezonu kada je salary cap iznosio 123,6 milijuna, a porez se plaćao nakon 150,3 milijuna dolara. No, od sada se uvodi i taj ‘drugi apron‘, a on iznosi 182,5 milijuna dolara. Klubovi će i dalje moći trošiti iznad njega, ali se uvode velike kazne za sve one koji se odluče na takvo što.
Osim što će plaćati porez drugim klubovima, svi prekomjerni potrošači će ostati bez prava na potpisivanje igrača putem ‘midlevel iznimke‘ koja je do sada bila jedini način da se te momčadi pojačaju osim minimalnih ugovora. Isto tako ti klubovi neće moći napraviti takozvane ‘sign and trade‘ poslove, odnosno potpisati nove ugovore sa svojim igračima i onda ih poslati u razmjeni u nove klubove. Neće moći ni potpisivati igrače koje drugi klubovi otpuste tijekom sezone, ali ni mijenjati svoj pick prve runde sedam godina nakon sezone u kojoj su prešli ‘drugi apron‘, a dodatna kazna im dolazi ako slučajno prebace taj iznos dva puta u četiri godine. Tada, naime, njihov pick prve runde automatski pada na posljednju poziciji u draftu neovisno o poziciji kluba u prethodnoj sezoni.
Mijenja se i stvar s klubovima koji nisu trošili previše. Naime, i tu NBA liga ima pravila jer nije dopušteno da bilo tko ne troši ništa. Do sada je svaki klub na ime plaća morao potrošiti najmanje 90% salary capa, a to su morali napraviti do posljednjeg dana sezone. Sada isto moraju napraviti do njenog početka.
Sve to su ogromne promjene u NBA ligi na koje se GM-ovi tek moraju naviknuti, a posebno im posao otežava činjenica da su čelnici lige službene promjene pravila klubovima poslali tek ovog tjedna, samo par dana prije početka prijelaznog roka. I zbog toga se očekuje da ovog ljeta klubovi budu dosta oprezniji, a najviše bi mogli stradati igrači koji se nalaze na sredini platne liste, između najvećih zvijezda i onih koji zarađuju minimum. Za zvijezde će se uvijek naći novac, ali ovi koji su se nadali nekom ugovoru od 20-ak milijuna dolara po sezoni, sada će se morati zadovoljiti s 5-6 milijuna manje.
Stvari su postavljene samo da bi se mijenjale. NBA liga ne bježi od promjena i svaki put kada dođe do nekog problema pokušava napraviti sve da bi ga ispravila i to bez obzira na potencijalni otpor. Bilo je onih koji su osporavali play-in turnir, a on se pokazao kao najbolja stvar uvedena u ligi posljednjih 10-ak godina, sada je dosta onih koji misle da ovo nije pravo rješenje za NBA. Činjenica jest da će novi kolektivni ugovor spriječiti stvaranje dinastija jer će teško bilo koji klub moći platiti nekoliko zvijezda duže od 2-3 godine, ali to i jeste čar lige. U zadnjih pet sezona pet je različitih klubova osvajalo naslove prvaka. Svi imaju priliku doći do sportskog uspjeha, a tržište se širi.
Potpuna win-win situacija i za navijače i za marketing lige.
Leave a Reply