Preneseno sa: kosmagazin.com
Piše: Tibor Sekulić
Postoji barem deset igrača, ma barem dvanaest, koji su kroz povijest mogli jednako kvalitetno, srčano, ubojito, igrati i obranu i napad u NBA ligi. Da se potrudimo, provjereni košarkaški znalci, entuzijasti, ili nešto bliže mom karakteru, impulzivni likovi, s lakoćom bi složili NBA momčad za sva vremena, sačinjenu od najkompletnijih igrača koji su kročili nogom u tu ligu. U ovom tekstu, neću ih spomenuti ni pet, nije potrebno, četiri su dovoljna, a dva su tako prikladna da se ovog ljeta 2019. godine piše o njima. Ta dva igrača su John Havlicek i Kawhi Leonard. Pa krenimo kronološki.
John Havlicek nas je napustio ovog proljeća. U stranim medijima, pa i u regionalnim, kvalitetnim tekstovima se tog velikana popratilo s ovog svijeta, što je učinjeno i na ovom portalu. S namjerom da ne ponavljam već napisano, ipak moram tog asa staviti u kontekst kratkim prebrojavanjem njegovih momčadskih i individualnih dosega kroz karijeru:
Te godine Celticsi su se u NBA finalu susreli s Bucksima, za koje su igrali Jabbar, McGlocklin, Dandridge i Robertson, koji se aktivirao iz mirovine u lovu na još jedan NBA naslov. Bucksi su na putu do finala eliminirali Lakerse i Bullse, ali im se na tom putu ozljedio te sezone bitan vanjski igrač Allen. Celticsi su bili spremni isprati gorak okus iz sezone ranije, kada su igrali briljantno sve do trenutka dok im se nije ozljedio Hondo, a bez njega ipak nisu mogli protiv Knicksa u finalu. Havlicek je povratio zdravlje naredne sezone, ujedno i nadu igračima, kao što su Cowens, Silas i White.
Utakmice Bucksa i Celticsa u regularnom dijelu nisu puno otkrile o ovom finalu, pošto je svaka momčad dobila jednu domaću i jednu gostujuću, uz omjer 2-2. U prvoj finalnoj utakmici u Milwaukeeju Celticsi su se lako obračunali s domaćinom, koji su bili bez spomenutog Allena, odigravši čvrsto na veteranu Robertsonu i na Williamsu, koji su posljedično izgubili puno lopti i dali Bostonu puno lakih poena u kontrama.
U drugoj utakmici bude se Jabbar i Dandridge, ukupno zabijaju 60 poena za svoju momčad, koju vode do izjednačenja protiv Celticsa. Treću utakmicu su obilježili Cowens i Finkel za Boston, koji su ofenzivno i defenzivno izmučili Jabbara, što je bio ključ pobjede Bostona. U utakmici broj četiri, Jabbar se opet probudio zabivši 34 poena i otvorivši prostor u napadu za Davisa i Robertsona.
Utakmica pet ostat će zapamćena po Havliceku i Cowensu, koji su ukupno zabili preko pedeset poena i neutralizirali učinak raspoloženog Jabbara. Utakmica broj šest NBA finala 1974. godine ostati će upamćena kao jedna od najdramatičnijih u povijesti lige, s toliko raspoloženih igrača, posebno upornim Havlicekom i još upornijim i sretnijim Jabbarom s pobjedničkim pogotkom u zadnjoj sekundi, koji je odveo ovu fantastičnu seriju do odlučujuće, sedme utakmice.
Tamo sreća i upornost ponovno odlaze na stranu Bostona, u kojem Cowens i Havlicek zabijaju preko četrdeset poena za svoju momčad, još jednom, u ključnom trenutku, neutraliziraju odličan Jabbarov učinak. Havlicek postaje MVP NBA finala, ostvaruje najveći doseg individualne karijere, no to ionako za njega nije bilo važno kao taj naslov, jedan, od ukupno osam za igrača, koji je bio sinonim za uspješnost, srčanost, momčadsku igru, žrtvu, taktičko savršenstvo, inteligenciju, ubojiti instinkt… Ovaj legendarni, kompletni igrač, sinonim je za krađu lopti. Inače, naše gore list, a sve pobrojano čini ga jednim od najvećih svih vremena. Nek mu je vječna hvala i slava!
Uz Leonarda, u ovom tekstu ne mogu a da ne spomenem kompletne, savršene igrače na pozicijama jedan i dva, a to su John Stockton i Michael Jordan. Zaslužne u mnogo aspekata, dovoljno za više od deset knjiga koje bi navodile te zasluge, no ovdje su samo spomenuti kao dva kratka, povijesna parametra koje stavljam od Havliceka na putu do Leonarda, između njih dvoje. A sada, prikladno, nekoliko redaka o zvijezdi ovog ljeta.
Kawhi Leonard je, slično kao i Havlicek, obilježio više godina u ovoj najvećoj od svih košarkaških liga. Stavit ću i njega u kontekst s nekoliko bitnih dosega u karijeri: dva puta NBA prvak (14,19), dva puta najbolji u NBA finalu (14,19), triput NBA All star (16,17,19), u prvoj momčadi lige 2016. i 2017, u drugoj 2019, najbolji defenzivac lige (15,16), triput defenzivna petorka lige (15-17), dvaput druga defenzivna lige (14,19), u prvoj rookie momčadi 2012. godine, prvi u ukradenim loptama 2015.
A sada malo o dosegu njegove karijere, prstenu NBA prvaka iz 2019. godine, jer 2014. uz sebe je imao Parkera, Ginobilija i Duncana, uz Popovicha, a ove godine, uz dužno poštovanje svima, samo epizodiste, uz vlastitu briljanciju i iskustvo koji su ga vodili do pobjede.
Kao i Havlicek 1974, Leonard se 2019. godine vraćao nakon ozljede, u novom klubu, još nezalječen, oprezan, s tricašem Greenom kao jedinom poveznicom na prvi naslov sa Spursima od prije više od pet godina. Preskačem gotovo četiri mjeseca od početka sezone i dolazim do uspostavljanja novog poglavlja u priči o Leonardovoj genijalnosti. Bilo je to u prvoj utakmici u seriji protiv Sixersa kada im je uvalio 45 poena, rekord karijere u playoffu za Leonarda, i doveo ih do vođstva u seriji. Embiid i prijatelji se nisu preplašili, ostali su uz Toronto nakon kontre Butlera do zadnjeg napada sedme utakmice te serije. A u tom napadu Leonard je ispisao povijest, kao prvi koji je u playoffu zabio pobjednički koš, izbacivši za sebe netipičan urlik, okružen svojim suigračima. I za njega to je bio novi, čudesni teritorij, zbog kojeg si je dopustio taj emotivni urlik, nakon šuta posvećenog Kobeu.
Embiid je briznuo u plač, sve je već ispričano sto puta, zbivanja nakon tog šuta, no onaj ples lopte po obruču, onih nekoliko sekundi, koje smo svi, pa i ja, proveli live, na Balkanu uz ekrane, a sretnici na utakmici, mogu usporediti s ekstazom live gledanja, opet noćnog, ovosezonskog Dončićevog uništavanja Hardena i Capele. Nešto a la Kukoč vs Lakersi 90-ih.
Mimo košarke, vratilo me to u vrijeme kad sam bio u dvoranama, iz prvih redova gledao Teodosićev basket, Đokovićev i Goranov tenis, Pjanićev, Modrićev i Da Silvin nogomet, to su ti razmjeri inspiracije i genijalnosti. Kawhi tu nije stao, preokrenuo je seriju protiv Bucksa i nemilosrdno vodio pritisak protiv Warriorsa, desetkovanih u finalu, kao pravi šampiom, predator koji osjeti krv. Slobodnim bacanjima zabio je zadnji čavao u šanse i nadu dotadašnjih prvaka.
Premalo je prstiju na rukama, da bi se nabrajalo dosege Leonarda u doigravanju 2019. godine, no treba reci, kao što je slučaj i s pokojnim Hondom, i Šapa je odigrao najbolje kada je bilo najpotrebnije, u NBA finalu, i tako prizvao 1974. godinu.
Novci prizivaju igrače, zvijezde, velike, veće, najveće, manje, prosječne, ispodprosječne. Ljeta 2019. u NBA ligi vode ih uglavnom u nove klubove. Tako je i Leonarda novac, želja za domom, odvela u Clipperse, uz Paula Georgea i prijatelje. Havlicek to nije vidio, nije vidio ni kraj playoffa, no, simbolički, kako sam insinuirao maloprije, štafetu njegove, Stocktonove i Jordanove širine na tim pozicijama preuzeo je ovog proljeća i ranog ljeta Leonard. Ima li je namjeru predati nekome već iduće rano ljeto – ostaje nam vidjeti. Do tada imamo naše male lige i zanimljivi SP, zbog otkaza mnogih igrača s ravnopravnim momčadima, gdje će bar njih četiri pretendirati da ugroze SAD. Ja, koji uvijek navijam za autsajdere, mogu im samo poručiti: NEK VAM JE SA SREĆOM!
Leave a Reply