Piše: Duško Miletković Souly, KOŠ
Čestitajući Dinu Rađi, ponajvećem razaraču jugoslavenske košarkaške flotile, nedavni odabir u Kuću sviju kuća, pozdravljam i svakog istinskog košarkaškog ljubavnika. Razarač, istina, nije komandna krstarica, ali o tom potom jer nekome otkaz za ostvareno, nekome nagrada za neostvareno i tako košarkaštvo šljaka… U svakom slučaju, apsolutno zaslužena ocjena karijere za ikonu naše hrvatske košarke i čovika za kojeg virujen da će svaki put da ti plati piće nakon što mu izađete s nekom konstruktivnom kritikom. Pa i onom koja njega se tiče… Otvoren za sve velike, a pogotovo za male ljude, Dino jest čovjekom koji je u ona pionirsko-diskriminirajuća vrimena za istočnoevropski NBA uvoz mogao isporučiti 20-10 u sezoni. U Evropi osvojio je sve. Postao je time treći hrvatski košarkaš u najslavnijoj od svih Kuća, peti jugoslovenski ako se ne varam.
Malo san vam ja surf’o internetom i uočio činjenicu da FIBA i NBA vode Praju Dalipagića ka Bosanca, a nemam pojma što on o tom misli. Kako bilo, ispade da su u američkoj Kući slavnih u Springfildu, pošto više ne računamo Jugu, jel’, tri Hrvata, dva Bosanca i nijedan pripadnik ostalih naroda i narodnosti. Džaba komšijama što se mrče zadnjih četvrt veka, isto ka i onih predzadnjih kvarat stoljeća, i što jedini od Jugovića i dan-danas osvajaju velike medalje. Ispada da Srbi nemaju tako velikih košarkaša kakvima su bili Hrvati i Bosanci u prošlosti. Da li Kuća u Springfildu ‘oće prekodrinskoj braći nešto da saopšti? Da li se sankcije nastavljaju? Ili su Srbi dobri samo ka treneri i ka košarkaški funkcioneri?
Nemam pojma, znam samo da je jebena nepravda što u Springfildu nije Ivo Daneu, najbolji slovenski košarkaš u istoriji. Isto tako nepravdom je što i neke srpske legende nisu tamo. Mislim – stvarne legende. Evo npr. kao prvi Radivoj Korać, sedam puta najbolji strelac našeg propalog prvenstva. Mogu ja o njem kontat šta hoću, ali Korać je prvi evropski košarkaški superstar, prvi igrač po kojem je nazvano neko međunarodno takmičenje, prvi strelac gotovo svih takmičenja na kojima je bio sudionikom. Ne znam u kojoj kategoriji bi ga Ameri tamo uvrstili, ali mogli su da izmisle neku jer ovako ispada da je evropska košarka krenula tek od Sergeja Bjelova.
Duet Slavnić/Kićanović. Obojica zaslužuju Kuću u Springfildu – izguglajte sami zašto. Iako je Moka par godina stariji, prvi bi mi izbor bio Kića, ne zato jer sam uvik više cenio avangardu Partizana, niti zbog milion drugih sitnih a bitnih razloga, već zato jer je bio boljim i većim od Moke, premda ih mnogi povezuju kao neodvojive. Ključni razlog za vremensku diskriminaciju – Kića ima skor 14-0 protiv Crvene zvezde u prvenstvu, rekord nekog košarkaša protiv nekog kluba u bivšem prvenstvu, osudivši crveno-bile na 40 godina masturbacije dok ne prihajaše neki grandiozni jebači u crveno-bile odaje. Nebitna je sad ova vaša današnja nemušta priča braćo Zvezdaši i Partizanovci – Moka i Kića treba već da su 15-20 godina tamo ako su tamo već dugo Krešo, Praja i Mirza.
Bodiroga – uz pomenutog Kiću, još i Saleta Đorđevića – najbolji closer iliti clutch majstor, ća bi Souly reka – 007 agent jugoslavenske košarke. Nevezano na to što nije igra u NBA, čovek ima svoje adute za Springfild. Pitajte Karmela…
Za četverac Divac/Stojaković/Danilović/Đorđević nekako se i ne brinem. Naći će oni svoj put tamo, samo sam htio pomenuti da i oni zaslužuju. Ukupno osam (barem osam, sorry Rašo, jebiga Paljo) srpskih majstora, a nijedan nije tamo…
A sad vi – da vi – baš vi srpske p…, koji ne da ne cenite, već i ignorirate ono najbolje što ste svitu dali. Vi ste najviše krivi što vas danas malo ko zarezuje i trpa u te Kuće jer imate više domaćih košarkaških izdajnika nego ijedna košarkaška struktura, a paradoksom je da u košarci uvik ste na pozicijama (nekakve) moći. Sad ja da vas pitam dal’ je u redu da jedan majušni ujka, bez gotovo ikakve košarkaške kompetencije, treba da drži stranu i za vas budale gine poput onog crtanog Kalimera, te naglas viče – ovo je nepravda, ovo je nepravda…
Leave a Reply