Jugovići u NBA dovoljno dobri

Piše: Duško Miletković Souly

Zauvijek ostaće da pluta u limbu košarkaških bespuća podatak da je u NBA sezoni 2018-19 jedan od najvećih evropskih igrača posljednje decenije, trostruki All-FIBA, ali i All-Euroleague odabranik, Miloš Teodosić, ubilježio tri poena i dvije asistencije prosječno u svega 15 susreta koje je odigrao. Moje društvo iz zadnjeg košarkaškog budžaka, putem moje malenkosti, želi mu brz oporavak nakon američke školice i revalorizacije ličnih košarkaških vrijednosti, najbolje već na globalnom okupljanju reprezentacija krajem ljeta.

Ako izuzmem mitskog Miloša i žutokljunog Džanana (obojica neocijenjeni za sezonu) koji je u Netsima igrao još manje, ostatak balkanske bratije u NBA odgulio je najimpresivniju moguću godinu, po mnogočemu – najuspješniju individualnu za braću Jugoviće. Prvi put se desilo da na All-Star priredbi istovremeno zaigraju dvojica košarkaša s ovih prostora, a isti duet postade i prvim revolucionarima s ovih prostora koji su u NBA sezoni ostvarili prosjek od preko 20 poena i 10 skokova. Radi se naravno o Nikolama, Jokiću i Vučeviću, a važno je napomenuti da još jedan dječarac vinuo se preko brojke od 20 poena i to već u svojoj prvoj sezoni. Luka Dončić, najbolji novak sezone, po xenofobnim mjerilima Amerike možda i ne – ostvariće sve ono što drugi ex-Yu košarkaši nisu, budite sigurni.

Krenuću u analizu godine s možda malo manje impresivnim tipom, Draganom Benderom, koji ni kod Igora Kokoškova nije potvrdio da je košarkašem kvalitete koju bi 4. pick prve runde drafta trebao imati, ali na kraju je dobio povjerenje, čak i mjesto startera potkraj sezone, tako da je navukao 18 minuta i pet poena po susretu, dokonca prebacio 20% uspješnosti iza linije za tri poena. Samo tako momak, ne gledaj me križno poprijeko i – sjedi, minus dva.

Komad sezone započinjao je u petorci i Ante Žižić, istina u nejakom Clevelandu, ali ove sezone u par navrata pokazao je da je materijalom za NBA (7.8 ppg, 5.4 rpg).

Isto tako i Zubac Ivica, često pominjana greška trejda Lakersa i Clippersa, čovjek kojeg mnogi stručnjaci krste draguljem zaštite obruča. Iako je propustio četvrtinu sezone, u Doca Riversa je postao legalnim starterom, tako da je u svega 17 i kusur minuta ostvario 8.7 poena i 6.1 skok prosječno, te nabio impresivan PER od 18.5. Samo da napomenem da ovakav iznos napredne statistike nisu ostvarile ni neke od najvećih legendi ex-Yu basketa koje zaigraše u NBA, uključujući stanovnike Kuće slavnih, Rađu i Petrovića. Kako je našeg Dina malo zanijelo sve ovo u korelaciji s tim, tako da će istu, preko veze, srediti i svom art direktoru iz Jugoplastike, kako ne bi ponijelo i našeg malog Mostarca iz Čitluka koji prati Dina u mnogočemu, tako i u izboru zaručnice – naravno, fotomodela. Zubac je žešći pretendent za ocjenu tri. Zasad dvojka plus.

Zato hrvatski superheroj, Mario Hezonja, zakucavač lijesova mnogih karijera, uključujući i prvu polovinu one svoje, nema neki previsok učinak (skoro 9 poena i 4 skoka za dvadesetak minuta), glave je kamene, a ruke drvene (27% trica), no svejedno će jednog dana moći ispredati potomstvu istinite bajke da je kucao i gazio preko Giannisovog trupla, te kako je s pobjedničkim zvucima sirene rampe podizao i samom kralju LeBronu. Još i to kako je u smiraj regularne sezone odigrao prvu tekmu karijere s 30 poena, uz triple-double učinak protiv Houstona, čime postade tek drugim hrvatskim košarkašem u NBA, nakon Tonija Kukoča, koji je to ostvario. Take that – rekli bi Ameri. A u nas kaže se – biži jado lovit’ zmije… Dvica s upitnikom. I uskličnikom!

Tek Boban Marjanović je rekorderom u svakom pogledu. 15. je po PER vrijednosti u cijeloj NBA, maltene sve važnije statistike su mu rekordima karijere, a prevalio je i magičnu brojku od 10 minuta igre po susretu, učestvovao u čak 58 tekmi, što je još jedan rekord putovanja srpskog Gullivera. Osim igračkih dosega i selidbe iz L.A. u Philadelphiu, mislim da je Bobi potpuno spreman za još koju u nizu beznačajno-simpatičnih sezona kojima zadnjih godina sapunja nedoraslo američko tržište. Plus dva – ako Phila prođe bar jednu rundu plejofa, a Boban odigra barem 10 minuta u doigravanju.

Elem, od ozbiljnijih igrača NBA cirkusa, ocjene tri minus – u moj Top 10 sezone ’19 prošvercao se prebjeg Nikola Mirotić, moneta trejdova pred plejof, koji je svoje impresivne brojke (preko 15 poena i 7 skokova) prenio iz Pelicansa u Buckse. Iako je u sezonu ušao sa dvije najbolje tekme sezone, kasnije je pao, što zbog povreda, što zbog trejda u Milwaukee, a ukupno je propustio 36 susreta, skoro pola sezone. Na povratak nakon ozljede palca čeka se u plejofu. Dok mu je trica (36.5%) iznad ligaškog prosjeka, Mirotić može biti članom svake NBA rotacije. Koliko god sebičan, čudan i nedorečen slučaj bio…

Još više no Mirotića, povrede su ruinirale godinu Gorana Dragića, neustrašivog zmaja od Majamija, tako da je učestvovao u manje od polovine regularne sezone. Vratio se u martu, još uvijek sposoban uvaliti dvadesetak poena u poluvremenskim eksplozijama nadahnuća ili iscijediti iznenađujuće poput TD učinka protiv Dončićevih Mavericksa. Nažalost bez doigravanja za momčad s Floride u oproštajnoj sezoni za Wadea, najvećeg igrača franšize. Ne zaboravite da je ovo već 11. NBA sezona za slovenskog pleja i da je u Isusovim godinama, ali ako bude zdravlja vjerujem da Goran može isporučiti još koju sezonu produktivne košarke. Čvrsta trica braćo i sestre.

Ne bojte se za Daria analizatori košarkaške materije! Šibenski mačor uvik se dočeka na noge. Koliko god ovo bila teška sezona za Šarića, on ju je preživio u ledenoj Minnesoti, u kojoj je imao manju minutažu no u Phili, ali bolje ju je iskoristio i konac sezone dočekao kao učinkoviti starter. Sa Wolvesima je ponovo pronašao šut (preko 38% trica), a njegov PER je sa skromnih 8 iz Phile poskočio na preko 14 u Minnesoti. Još kad bi se transferski premjestio malo južnije ovog ljeta i, osim šoldi za počastit ekipu iz rodnog kraja, uvatija malo sunca…

Uvijek sam tvrdio da je Nemanja Bjelica boljim igračem od Daria. Možda Bjelica to nije u potpunosti potvrdio ni ove godine, ali odigrao je svoju najbolju prekobarsku sezonu, začinjenu mjestom startera (na od) i poena, skokova… Iako mu se trica stropoštala na još uvijek vrlo dobrih 40% tokom sezone, djelomično i zbog problema s kilogramima i leđima, ispred Šarića je zbog jasno boljeg PER iznosa (15.3 – 13.2), ali i radi skora njegovog Sacramenta koji je, malko iznenađujuće, bolji od omjera Minnesote. Obojica – dobar, tri.

A moja tiha ljubav, Bogdan Bogdanović, zatvara dovoljan-dobar sekciju sa trojkom plus. Nakon što je propustio prvih 11 susreta sezone zbog povrede koju je zaradio s repkom u prozoru predsezone, Bogdan je izgledao impresivno iza startnog bekovskog dueta Sacramenta, Hield – Fox, s gotovo 15 poena po tekmi, podsjetivši i ove godine da može pogađati za pobjede. Solidan all-round momak,

Bogdanović je drugi dio sezone, nakon All-Star priredbe i dovođenja Harrisona Barnesa iz Dallasa, malkice pao. Konačni dojam ipak je pozitiva, premda Bogdanova trica, njegovo najveće oružje, jest na 36% što je čisti NBA prosjek i slabije no lani, ali imat će momak dovoljno dugo ljeto i za odmoriti se i za poraditi na nedostacima, a možda i za odigrati znamenit Svjetski kup s reprezentacijom Srbije.