Piše: Darko Dželetović
Preneseno sa: kosmagazin.com
Često se sjetim groznice subotnjih večeri u mojim tinejdžerskim godinama u magluštini rodnog grada na platou ispred Skenderije, i objašnjavanja mnogima mog neobjašnjivog fetiša na potcijenjenu petorku IMT-a: Dragutinović-Krečković-Mlađan-Luković-Koprivica. Jednom prilikom i slavodobitno nakon uvjerljive pobjede IMT-a u prvenstvenoj utakmici u Skenderiji sa ovom petorkom koja je te noći perfektno funkcionisala fuzijom mladosti i iskustva. Te sezone, a mogla je biti ’89 ili ’90, sjedio sam nasuprot nesnosnim “Hordama zla”, tik iza klupe Rajka Toromana, i izbliza se divio meni lično najomiljenijem jugoslovenskom igraču tih nekoliko godina nakon odlaska Dražena iz Cibone – Milanu Mlađanu. A pamtim da je Bosnu u toj utakmici više od Mlađana na proste sastojke rasturio u tom trenutku najbolji mladi centar bivše nam države Slaviša Koprivica.
Tadašnji nenametljivi, ali efikasni centar IMT-a, je već koju godinu prije svog učešća u osvajanju antologijskog zlata u Bormiju ’87 košarkaški rastao dobijajući sa svojih 16 ili 17 godina pristojnu minutažu u prvoj B ligi od Luke Stančića u Valjevu. Kad u Partizanu nije bilo mjesta da igra sa tolikim zvijezdama dobio je šansu u IMT-u i postajao sve bolji, pa ga je Partizan nakon užasne sezone 90/91 brže bolje vratio, a Žoc odmah ustoličio na poziciju prvog centra. Zajedno sa Dragutinovićem iz gore spomenute petorke baš u turobno aprilsko popodne kad je pala prva granata u moje naselje sjećam se puno većeg stresa koji sam proživljavao dok je nakon zadnjeg koša Huventuda neko ekspresno izbacio loptu ispod koša u igru par sekundi prije kraja i praktično asistirao Đorđeviću da svojim prodorom i dalekometnim projektilom osvoji Kup šampiona u Stambolu. A asistent Saletu je bio upravo Slaviša Koprivica.
Nomen est omen
Deminutiv ljute trave koja je tom neupisanom asistencijom opržila zeleno-crne i stvorila im ljutu ranu evo skoro 30 godina kasnije preko sedam mora, dobija apgrejdovanu verziju koja bi mogla biti još pogubnija za buduće protivnike.
Proteklog vikenda na socijalnim mrežama Slavišin 215 cm visoki i 120 teški 20-godišnji sin Balša postavio je nekoliko aktuelnih slika u kojima trenira na parketu i u trening odori univerziteta Florida Stejt, na kojem je igrao kao brucoš u prošloj sezoni. Pomislih na tren da će i Koprivica junior, kao nedavno Filip Petrušev, objaviti da napušta koledž košarku. Ali slike koje je Balša postavio kao da potvrđuju ljudima koji su pohađali Florida Stejt, kao što je brat moje žene, da ne brinu jer je mladi Koprivica i u ovom neizvjesnom vremenu pandemije odlučio da ostane dosljedan i nastavi svoju američku koledž karijeru u Talahasiju.
Svoj ostanak u NCAA je već najavio i još jedan “naše gore list” – Luka Garza u Ajovi, a i on i Koprivica su, baš kao i Petrušev, nesumnjivo imali izdašne ponude da potpišu svoj prvi profesionalni ugovor u Evropi. Koprivica u protekloj skraćenoj sezoni nije imao učinak ni izbliza sličan nevjerojatnim sezonama kakve iza sebe imaju Petrušev ili Garza, ali je od ove dvojice, a i u poređenju sa svojim ocem u istom dobu ne samo viši, nego i skočniji. Sa dugim nogama ali i solidnom masom i bazom za tu visinu čini se da je i brži u reakcijama od svih gore pobrojanih. U trci među koševima kakva će, ga nadam se, za najviše godinu ili dvije čekati u new age NBA ligi, nedostaje mu samo još šut za 3.
Za novu koledž košarkašku sezonu u Americi još nije sasvim sigurno ni kada a ni kako će početi. Plan da se startuje kao što je planirano 10. novembra će tek biti skrutinizovan u septembru, a u obzir se uzimaju i razne alternative kao što su podjele po konferencijama, pa bi timovi skratili putovanja ili čak bili ubačeni u neki “mjehur” koncept po uzoru na NBA. U ovakvoj neizvjesnoj situaciji ostanak Koprivice u NCAA i pored aktuelnih snimaka u dresu Florida Stejta je još uvijek vrlo neizvjesna stvar. U slučaju da se sezona otkaže, a i to je nažalost vrlo moguće, ili bude skraćena kasnim početkom, i Koprivica bi se još uvijek mogao odlučiti na povratak u Evropu, mada na Floridi živi od svoje 12. godine.
U par posjeta tazbini u Delrej Biču imao sam priliku Balšu kao žutoljunca uživo gledati već prije tri i po godine. Tada je u srednjoj školi u Fort Loderdejlu igrao sa Vernonom Kerijem, koji će sa Djuka na ovogodišnji draft. Nakon toga sam ga gledao i bježeći od dječjih Dizni spring brejk besposlica prije malo jače od dvije godine, nakon što je Balša prešao u Orlando u drugu od tri srednje škole koje je pohađao. Mada je tih godina svojom mršavošću često bio fizički inferiorniji od nekih igrača sa kojim je igrao, kao što je bio Keri, a i u poređenju s protivnicima, prijatno sam se iznenadio prošle godine u aprilu gledajući ga kako igra za elitnu Montverd akademiju na turniru u Kvinsu. U utakmicama za nacionalnog prvaka među srednjim školama već 19-godišnji Koprivica je mišićima solidno “držao busiju” protiv elitne lou post konkurencije. Sa izdefinisanim mišićima i puno “košarkaškijim” tijelom od očevog, usuđujem se da kažem da je Balšina NBA budućnost skoro pa sigurna, barem što se fizikalija tiče, i to ne toliko zbog genetske predodređenosti da bude vrhunski košarkaš nego više zbog izbora sredine u kojoj može da napreduje u jednoj od trenutno najboljih NCAA ekipa.
Državni univerzitet Florida Stejt se nalazi u malom ali administrativno glavnom gradu Floride Talahasiju, i najpoznatiji je po godinama veoma uspješnom ali i kontroverznom i često skandaloznom programu za američki fudbal. Košarka je zbog velike popularnosti futbola tradicionalno sporedna stvar na kampusu FSU Noulsa. Titula nacionalnog košarkaškog koledž prvaka bila je nadohvat ruke ovom univerzitetu samo jednom u istoriji, i to davne 1972. godine kada su se jedini put pojavili na F4 završnog NCAA turnira. Tada je Florida Stejt sa svojom ekipom bez ijedne velike zvijezde pobijedila Nort Kerolajnu slavnog Dina Smita, u kojoj su između ostalih igrali Bob Mekadu i Bobi Džouns, ali i Džordž Karl koji će kasnije postati mnogo poznatiji kao trener. U finalu je ekipa UCLA trenera Džona Vudena, s najboljim igračem Bilom Voltonom, ipak bila neznatno bolja i odnijela NCAA titulu. Od te ’72 do danas sličnog uspjeha nije bilo, ali se primjećuje da je u posljednjih nekoliko godina Florida Stejt značajno podigla kvalitet košarkaškog programa. Ove prekinute sezone uspjesi košarkaša ovog univerziteta privukli su pozornost ne samo lokalnih sportskih fanova FSU-a, koji su u 31 utakmicu do prekida uz jak raspored dobili njih 26, nego i pozornost čitave američke košarkaške javnosti.
S “dubokim” rosterom predvođenim sa solidnim dalekometnim šuterom Devinom Vaselom, koji će na ovojesenjem NBA draftu (kako samo riječi jesen i NBA draft zajedno čudno zvuče!) biti izabran u prvoj rundi, FSU Seminolsi su igrali fenomenalno. Uspeli su se na vrh i postali najbolje rangirani u svojoj ACC konferenciji ispred Djuka, Kerolajne i ostalih velikih ACC imena, i bili rangirani kao četvrti u čitavoj NCAA pri prekidu, pa je prava šteta za njih da sezona nije završena turnirom. Svako ko je pomno pratio ACC konferenciju prošle zime nije mogao da je primjeti uzdizanje Florida Stejta sve više što se sezona bližila kraju.
Kao još neiskusni brucoš Koprivica je, uz još jednog gorostasnog centra Olejničaka, inače puno iskusnijeg igrača koji je bio reprezentativac Poljske na SP u Kini, igrao relativno malo. Dobijao je minute najčešće sredinom prvog i sredinom drugog poluvremena, ulazeći s klupe, i nikada ne startujući. Bez obzira na malu dodijeljenu minutažu i probleme sa ličnim greškama u prvih nekoliko utakmica sezone, u minutama koje je dobijao prikazivao je solidne predstave. Baš kad se ustalio u rotaciji Koprivica je imao i lakšu povredu pred novu godinu, ali se krajem januara vratio bez vidljivih posljedica.
U svojih deset minuta u prosjeku po utakmici tokom sezone imao je sjajnih 70 posto u šutu iz igre, i odlično se kretao u odbrani, ali Hemiltonov naglasak na igru na perimetru uslovio je često zaobilaženje Balše u napadu kad bi se usidrio pod košem i tražio loptu. Pamtim prenos utakmice protiv mog Luivila kad mu je Hamilton davao minute na kašičicu, pa Balša nije dobio nijednu upotrebljivu loptu, ali i Balšinu odličnu predstavu u zadnjoj utakmici pred sami prekid sezone protiv Boston koledža, za koji u toj utakmici nije igrao Nikola Popović. Koprivica je “Orlovima” iz Boston koledža ubacio 15 poena uz 6 od 6 iz igre za samo desetak minuta provedenih na parketu.
Kao i Petrušev, koji je malo igrao u prvoj godini pa procvjetao u svojoj drugoj NCAA godini, i za Koprivicu očekujem da naredne sezone, ako ostane u Talahasiju, postane mnogo značajniji dio rotacije kod kouča Hemiltona. Ovaj prastari trener je u širokoj rotaciji davao nešto veću minutažu niskim igračima na niskom postu, prevashodno Greju, Ozbornu i Vilijamsu. Olejničak je u martu završio koledž karijeru i neće više uzimati minute Koprivici, a kao najveće pojačanje u Talahasi stiže jedan od najboljih srednjoškolskih igrača Amerike, Skoti Barns, koji je nisko krilo i Balši takođe neće biti konkurent za minutažu na niskom postu. Hamilton već godinama forsira visoke igrače u rosteru, od Alabija, pokojnog Odža, Kumanđea, Kabengelea, pa će odlaskom Olejničaka i Koprivici sigurno početi davati mnogo više prilika u nadolazećoj sezoni. Na Balši je da ih iskoristi na najbolji način, u šta – ako izabere da na Florida Stejtu nastavi svoj put prema NBA ligi – ne treba sumnjati!
Leave a Reply