Baaaang! Šut koji je definisao Allenovu karijeru!

Preneseno sa: NBA Balkan Magazine

“James catches, puts a a three, won’t go, rebound Bosh out to Allen, his three pointer, BAAAANGGG, TIE GAME WITH 5 SECONDS REMAINING.”

Svi znamo za ovaj šut, dok ste čitali vjerovatno ste ga i zamislili. Ray Allen je bez sumnje jedan od najboljih clutch igrača u historiji ali ovaj šut je šut koji je definisao njegovu karijeru.

“U današnjem NBA-u ljudi dosta govore o “radnoj etici”, MJ je imao nevjerovatnu radnu etiku, Kobe također, dosta igrača je uništilo svoje karijere jer je nisu imali.Ali radna etika Ray Allena je nešto o čemu se ne priča dosta, danas sam odlučio da malo više istražim Allenovu radnu etiku i otkrio jednu stvar za koju dosta ljudi ne zna…”

Ray Allen je rekao da je još kao dijete od 8 godina sebi napravio uslov da mora ubaciti 5 polaganje lijevom i 5 polaganja desnom rukom.Ovi uslovi ne samo da su ga nastavili pratiti dalje u životu nego su postajali sve veći i veći. Kada je bio upitan šta radi prije svake utakmice Ray je rekao:

“Od 11:30 do 13:00 uvijek kratko ospavam.U 14:30 jedem piletinu i rižu, na trening dolazim tačno u 15:45 da se zagrijem.Zatim obrijem svoju glavu i izađem na parket u tačno 16:30.I onda počinje moja vježba.”

Dok ste čitali vjerovatno vas je iznenadilo činjenica da obrije glavu, ali to nije jedina stvar, kada Ray kaže da mora doći u tačno 15:45 on to i misli. Stvar koju dosta ljudi ne zna, koju ni sam nisam znao jeste da Ray Allen ima blaži slučaj OKP.Za one koji ne znaju ovo je skraćenica za Opsesivno-kompulzivni poremećaj, osobe koji imaju ovaj poremećaj imaju osjećaj da moraju uraditi nešto ili će se nešto loše dogoditi.Ray je rekao:

“Ukoliko nađem komad papira u svojoj kući ja ne mogu proći pokraj njega a da ga ne uzmem i bacim u kantu.Pokušavao sam i govorio sebi da ga ostavim i idem dalje ali jednostavno moram taj komad papira pokupiti i baciti u kantu.”

Još jedan primjer koji je Ray dao je bio dok je igrao za Celticse, letjeli su na neku utakmicu a Paul Pierce nije sjedio na mjestu gdje obično sjedi, zbog svog poremećaja to je smetalo Rayu i na kraju je rekao Paulu da sjedi na pogrešnom mjestu. Zbog ovog poremećaja Rayove rutine su mu bile važnije od bilo čega.

Još jedan primjer Rayovog OKP je dok je još igrao za SuperSonicse, Allen je imao svoje parking mjesto, nije ga posjedovao ali svi su znali da je to mjesto na kome se on parkira.Ali jednog dana Antonio Daniels se parkirao da njegovo mjesto, Ray je rekao:

“Tu večer smo igrali protiv Knicksa, imao sam oko 40 poena ali sam bio ljut zbog parkinga.Dok sam bacao slobodna bacanja Antonio mi je prišao i rekao: Moram se češće parkirati na tvoje mjesto. Ja sam ubacio slobodno bacanje, okrenuo se i proderao: NEMOJ DA MI UZIMAŠ MJESTO.”

Uprkos činjenici da je imao 40 poena dok je pucao slobodna bacanja Ray je mislio o svom parking mjestu, to pokazuje koliko ovaj poremećaj utiče na Allena.

Kao što vidimo ovaj “blagi” OKP je dosta uticao na Raya i njegovu karijeru, ali se ovom poremećaju može također zahvaliti na svojoj karijeri. Nisam tekst počeo ovako bez razloga, dok je igrao u Majamiu Ray je radio jednu vježbu koju niko drugi nije.Ni sam trener Majamia nije znao šta je svrha te vježbe… Eric Spoelstra je rekao:

“Ležao bi na leđima ispod koša, ustao bi, šprintao najbrže što može do ćoška terena i onda stao iza trice, nikada nije nagazio na liniju, sve je to uradio u jednom pokretu, nikada nije gledao u zemlju da pazi da neće nagaziti na linju.Onda bi uhvatio pas i bacati tricu.”

Eric je na kraju pitao Allena zašto radi tu vježbu, Allen je odgovorio:

“Ofanzivni skok, zamisli da mene obore na parket i moram da ubacim trojku, moram razviti naviku.Nikad se ne zna.”

Tako je Ray, nikad se ne zna…