Piše: Filip Zagrajski
Čak i površni gledatelj NBA lige, morao je čuti za ovu franšizu iz Texasa. Prema mom subjektivnom mišljenju ona spada u top 3 najuspješnije franšize u NBA-u, a prema objektivnom najmanje u top 5. Ono što sigurno jest, najkonstantnija su franšiza- 20 sezona zaredom su ušli u doigravanje i u tih 20 sezona, 19 puta su ostvarili 50 ili više pobjeda kroz regularnu sezonu(jedinu sezonu koju nisu ostvarili taj broj pobjeda je zbog lockouta, pa je bio i smanjen broj utakmica), također treba napomenuti da su i 5 puta dizali trofej Larry O’Brien.
No, ovdje neću iznositi frapantne podatke koje možete sami naći na wikipediji. Ovdje ću pisati o načinu funkcioniranju Spursa. Svakako u opisu Spursa uz sportska organizacija treba pisati i obrazovna institucija. Tako je onda njezin dekan Greg Popovich, a pojedini igrači poput Manu Ginobilia i Tony Parkera, nalaze se na doktorskom studiju. Suhu šalu na stranu, kako rekoh Spursi su osebujna organizacija zbog svog načina regrutiranja igrača. Niti jedna NBA ekipa ne maksimizira talent svih svojih igrača poput Spursa. Stvar je da Spursi biraju inteligentne, radišne i manje talentirane igrače, nego li samo suhe talente sa upitnom inteligencijom i ponašanjem( samo zamislite DeMarcusa Cousinsa u Spursima).
Sam Greg Popovich je izjavio da nikad neće odabrati egoistične, svejoglave igrače, jer ne želi dolaziti na posao i onda provoditi dan s idiotima. Igrači Spursa su većinom introvertne i povučene osobe. Ukoliko pogledate facebook, instagram ili neku drugu društvenu mrežu nekog od igrača Spursa, ili pročitate neke vijesti o njima, nećete ih naći da ruže po klubovima do jutarnjih sati poput J.R Smitha ili da se provode po sumnjivim mjestima sa još sumnjivijim ženama poput James Hardena
Ovo je više iznimka koja potvrđuje pravilo . No osim košarkaškog razvijanja, Pop ih razvija i u duhovnom smislu. Tako je izjavio i za Tim Duncana da nije bitno što je osvojio 5 naslova, ukoliko ne bude dobar roditelj i čovjek. Zanimljivo je da je Pop pri pre-draft intervju sa Tim Duncanom, najmanje razgovorao o košarci. Također sadašnji igrač Indiana Pacersa, Corey Joseph je ispričao dogodovštinu kako ga je u rookie sezonu u Spursima, Pop pozvao na večeru i objašnjavao mu o vrstama vina, što je na kraju rezultiralo sutrašnjim mamurlukom za oboje(zato su Boris Diaw i Pop bili nerazdvojni par, inače je Diaw osoba koja voli zaviriti čaši u dno, naravno uz koje gurmansko jelo).
Kako na terenu tako i van terena, Pop ima velik utjecaj na svoje igrače(za što se ne mogu pohvaliti neki trenera poput Ty Luea ili ostalih 28 trenera). U NBA imate sjajnih trenera analitičara poput Brad Stevensa, Mike D’antonia ili Bretta Brown. No ono što Popa diferencira od ostalih trenera jest da gleda košarku van njenih okvira.Osim sjajnog taktičkog dijela, Pop je odličan u upravljanju ljudskim potencijalima. Pop je karizmatična osoba, lider, medijski manipulator, šarmer, umjetnik u stvari zvan život. Tako će se često uplitati o važna društvena i politička pitanja, bez dlake na jeziku će kritizirati i pohvaliti Američki sustav(doduše puno više kritizirati). Pop je jednostavno osoba koja može raditi kao CEO Applea, senator ili pak PR stručnjak.
Pa da apsolviram, Spursima i Gregu Popovichu nije samo cilj stvarati uspješne igrače, nego i osobe. Uvijek će se u rosteru Spursa naći pokoji internacionalni ili Europski igrač, upravo zbog te samokritične i intelektualne dimenzije koje često Američki igrači nemaju. Uz sve to zanimljivo je da u ligi u kojoj kad tada moraš napraviti rebulding, gdje te salary cap pritišće svake godine na promjene, Spursi su uspjeli napravili dinastiju na temelju 29. i 54. picka.
Leave a Reply