Jugovići prve klase

Piše: Duško Miletković Souly

Pošto su prva dva tjedna NBA karavane iza nas, red je da kažem koju o prekobarskom učinku majstora s područja bivše države. I pored toga što radi se o malenom uzorku, neke stvarce već sad su uočljive i jasne. Da ne bih bio preveć originalan i kako mnogi današnji novinarčići vezani uz NBA uglavnom prepisuju ili samo nevino plagiraju misli bolje obaviještenih, i ja pozajmiću poantu, dvije iz NBA cirkusa – renking najbolje desetorice, samo što je ovaj put riječ isključivo o braći Jugovićima.

Boban Marjanović – razmišljao sam i o Hezonji da krene s ovim poretkom jer pokazuje znake života (skoro 10 poena u 19 prosječnih minuta), ali odlučio sam se za malominutažnog kralja statistike koji u svega 9 i po minuta igre ostvaruje 8 poena i 4 skoka uz 73% realizacije iz polja. Pitam se često što mu Doc ne da više minuta. Možda zbog matchup/tranzicionih problemčića, a možda i zato što bi Marjanović u 15 minuta prosječno imao bolje brojke od kouča Riversa u njegovih 35 minuta po tekmi kad ono All-Star igračem osamdesetih bješe. Bobanov PER za prvih 6 tekmi iznosio je nestvarnih 37.6 i bio najvišim u cijeloj NBA! (Posle 7. utakmice je 32,5).
Dario Šarić – dosta spor i lijen početak sezone za hrvatsku zvjezdicu (10.5 poena, 7.5 skokova po večeri) koja dobija 31 minutu na parketu, što je više od jednog Jokića. Samrtnih 23% realizacije za tricu je znatno ispod očekivanja i znak da se nije nešto posebno delalo prek’ ljeta. Ili su i njega reprezentativne obaveze učinile lošijim košarkašem? Iako mu je i plasman u Top 10 klimav, biće životni ugovor nakon ove sezone. Dal’ u Phili il’ negdje drugdje – sasma je nevažno. Od strane američkih komentatora kršten nadimkom indijanskog šmeka – Kamena Noga. Sve veći teretnjak kako vrijeme teče, bez trunke kukočevske gipkosti i imaginacije, ispodprosječne kontrole lopte, Dario je na raskršću karijere iako su mu tek 24. Biće bolje…
Jusuf Nurkić – većina braće Jugovića naleti na zid kako sezona odmiče, a tek neki pobjesne. Počesto jalov i nestalan, brzopotezno pun penala, ovaj bosanski bedem može i mora bolje od 24 minuta po utakmici jer i u tako malo vremena na parketu stigne isporučiti sjajnih 14.3 poena i gotovo 10 skokova po večeri. Možda da počne transformaciju promjenom glazbene orijentacije, mada nama fosilima gušt je u američkim dvoranama čuti zvuke iskonskog čobanluka koji hrli iz one prastare „Da sam pekar“.
Bojan Bogdanović – zasad vrlo konstantan (14.1 ppg), sjajnih postotaka realizacije i s crte i iz polja. Trojka mu je trenutno na basnoslovnih 51.6%. Pomalo jednodimenzionalan, ali učinkovit, Bojan uspješno zida svoju karijeru Stojakovića za sirotinju. Ispred Juke za vlas, samo zbog manje oscilacija.
Nemanja Bjelica – još jedna potvrda kako je Tim Thibodeau talentirani uništavač košarkaških kadrova jest i ovaj momak koji konačno liči na sebe iz euroligaških dana. Iako u prilično čudnovatom timu, Sacramento je sad iznenađujuće solidnog skora 5-3 u prvih 8 utakmica, a Bjeličine brojke u prosječnih 27 minuta su sjajne (15.1 ppg, 6.5 rpg, 3 apg), šut je vrhunski (zasad sjajnih 54.5% za 3 poena, čak 70% true shooting), dokonca i kreacija postoji. Šteta što je (po)bacio tri godine u Minnesoti i što je već prevalio tridesetu.
Nikola Vučević – predobre brojke (gotovo 19 poena i 11 skokova) u manje od 29 minuta da bih ga stavio niže i pored tog bezveznog Orlanda. Napredovao kao šuter (trica nestvarnih 63.6% u 1.6 pokušaja po susretu) i asistent (4.3 dodavanja). Još samo da nađe momčad koja će u plejofu da iskoristi njegov ofanzivni potencijal.
Nikola Mirotić – Španac – premda preko veze u ovoj Jugo-priči, u sezonu je krenuo kao Superman, mada je i jelenima na proplanku bilo jasno da je ritam od 30 poena i 10 skokova po tekmi neodrživ. Niti 23 i 9 u 30 minuta po tekmi ne zvuče loše, barem za prva dva tjedna sezone. Pravi pištoljdžija, Niko se mnogo pati kad mu Davis svojim prisustvom ne otvara prostor.
Luka Dončić – wunderkind je jednostavno neodoljiv već nakon par inicijalnih NBA loptanja. Preko 19 poena i 6.3 skokova u prosjeku jest bombastično, a sjajne brojke i dojmovi biće još i bolji u budućnosti ako slovenski mirakul nastavi svoj logični put igrača najvišeg reda. Najbolji tinejdžeri koje sam ja gledao bili su Dražen, Sabonis i LeBron. Luka je sa 19 godina bolji od sve trojice u tom vijeku! Za igrača njegove klase 4.4 asista u 35 minuta na parketu je premalo. Od inih grijehova tu je i moj lični strah – bojim se da je sklon kojoj šnicli previše.
Goran Dragić – ovako visoko zbog najzahtjevnije pozicije na parketu, zbog pouzdanosti, požrtvovnosti, trajnosti i dosljednosti, ali i činjenice da je prvim imenom svog tima koji bez njega teško da bi upisao pobjedu u dosadašnjem dijelu takmičenja. Niti brojke nisu loše (nekih 18 poena i 5 asista) iako se muči s šutom, a impresivan je i fakat da Dragon postade tek trećim košarkašem južnoslavenskih korijena, nakon Divca i Stojakovića, koji je u regularnom dijelu NBA karijere pokorio brojku od 10.000 poena.
Nikola Jokić – ova simpatična, dežmekasta flegma je na čelu ove liste, ponajviše zbog bljeskova briljantnosti, rekorda u rangu Chamberlaina, nagrade za najboljeg igrača prvog tjedna na zapadu, dobrog ulaska Nuggetsa u sezonu i sprdanja sa samim Shaqom. Njegovih 21.6 poena, 10.6 skokova i 7.1 asista u jedva 30 minuta su brojke koje znače PER iznos od 31.6 i mjesto u najboljih deset košarkaša cijele lige. Ponekad mnogo pasivan, indolentan i pospan, u dosadašnjoj karijeri uvijek je bio bolji u drugom dijelu sezone. Somborac je nešto bolji u branjenju pick & roll situacija no ranije (možda se još malo raširi vremenom) , ali oko, ispod i iznad obruča zavukli bi mu i Jeremija i Debeli Šef.

Riječ, dvije i o onima koji su mašili ovu moju listu. Osim pomenutog Hezonje, tu je još i Teo koji bi mogao održati neko predavanje za mlade NBA nade i to na temu teorije relativiteta – u Evropi i van nje. Ko zna, možda se do sredine sezone izbori za minutažu petog beka kod pomenutog Doca Riversa – ako ga ne izda koji mišić ili kost. Bogdana Bogdanovića je baš ozljeda udaljila s parketa i s ove moje liste, nestrpljivo čekam na nj, dok Bender i Zubac igraju prema očekivanjima uspješnih obiteljskih projekata i neuspješnih NBA statista – a nije da se ne troši na njih virtualne tinte. Zato nije mi jasno da mali Žižić ne dobije više prilika na račun podkapacitiranog Tristana u Cavsima. Možda stanje sad se popravi kad najurili su svog anti-kouča a Kevin Love nije u stroju… A nekako najviše patim zbog krhkog dječarca Džanana Muse iz Netsa, jer svaki put kad sam ga gledao, još u dresu Cedevite, bilo mi ga žao zbog kristalne jasnoće spoznaje da momak nije, ni fizički, a vala ni mentalno, spreman za američke pejzaže. Možda za koju godinicu…

Ako igrom slučaja zaboravih nekog balkanskih korijena ili pasoša, oprostićete braćo, samo me ispravite. Čujemo se u nekoj etapi sezone, zdravi i veseli bili!