Veliki si, Dwayne Wade!

Vratimo se ono doba kada je svako od nas gajio neku posebnu vrstu emocije prema sportu i ljudima koji se bave istim. Znate onaj osjećaj kada na velikom odmoru u trećem razredu osnovne škole pojedete upakovan sendvič od strane roditelja, popijete „dvojni C“ koji nakon ispijanja obavezno zgazite nogom tako da se čuje odjek pucnja, a zatim uzmete u ruke i gađate kantu za otpad udaljenu par metara uz čuveno odbrojavanje: „3…2….1…“

Junak ove priče u klinačkim danima izgovarao je nakon isteka zadnje sekunde prezime „WADE“. Zadržaćemo fokus ove priče na košarci, a upravo Wade je još jedan u nizu onih superjunaka koji ne nose plašt, već dres. Dres koji nosi ogromnu sentimentalnu vrijednost, ali i težinu, motiv više, inspiraciju, sve ono čime je „naoružan“ Vaš superjunak.

Svako od nas zna tog jednog dječaka, koji je bio visok za svoje dane, pa hajde, da nije „ubudale“ treniraće košarku. Još jednog dječaka kojeg svi znamo jeste onaj golobradi klinac čiji roditelji mukotrpno rade kako bi njemu obezbjedili upravo one patike koje nosi njegov superjunak. Ono što preostaje tom dječaku, ono za šta se ipak mora sam izboriti jeste broj na dresu. Koliko je tu samo suza palo, prijateljstava prekinuto makar na par dana, a pomen majke isto tako nije bio nepoznat pojam. Kada trener donese dresove koje treba podijeliti, uvijek postoji onaj dječak „Ja ću uzeti 23, Jordan nosi 23.“

Dwayne Wade tracked down Kevin Huerter who idolized him as a kid and swapped jerseys with him #OneLastDance pic.twitter.com/u3yEl56Ibw

— Slightly Biased Network (@sbnetwrk) March 5, 2019

Naš dječak u ovoj priči jedan je od onih koji imaju svoje diskretne heroje, čovjeka koji je možda imao i najteže djetinjstvo od svih NBA legendi, ali iz svega toga je izvukao pouke i naučio kako se na kraju piše samo da li ste dobar čovjek. Dječak je u mladim danima nosio njegove patike, po ugledu na njega birao i broj na dresu, a njegove odlike iskrenog šampiona koji je nosio svoj tim na ledjima, nikada nije odustajao i krvavo je radio dokazao je da „upio“ samom činjenicom da je dogurao do NBA lige.

Teško je prikazati onu idealnu partiju protiv svog uzora na parketu, a još teže bez ikakve treme pokušati dokazati da ste „skinuli“ par poteza svog superjunaka kako bi on prepoznao sebi svojstvene poteze upravo u Vama. U takvom meču, superjunak izdominira kao najbolji pojedinac na meču, odnese Vam pobjedu pred nosom, a solidna partija koju ste prikazali tjera Vas da čestitate protivniku i vratite se još vrijednije i bolje trenirati.

E u ovoj priči, tu se dešava zaokret. Ako do sada niste prepoznali o kome se radi, „dječak“ ove priče je Kevin Huerter, mladi bek šuter Atlanta Hawka, bivši student Univerziteta Meryland. Nije bitno to što su izgubili od Heata, nije bitno ni to što je Wade postigao 23 poena od čega je 14 u odlučujućem periodu. Nije bitna čak ni skromna partija „dječaka“ Huertera od 13 poena uz više nego dobrih 50% šuta iz igre.

„Šećer na kraju“ kako bi rekli, ili još bolje „šlag na tortu“, u ovom slučaju „dres sa uspomenu uramljen u sobu“. Wadeova poslednja sezona protiče u znaku oproštaja od košarke, pa je tako uveo „fudbalski“ ritual razmjene dresova po završetku mečeva. Ovaj put, mimo svih očekivanja pozvao je Huertera koji je već krenuo u svlačionicu, objasnio mu da je čuo za priču kako je Kevin odrastao uz Wadeove bravure, noseći njegove patike, a čak je i broj na dresu izabrao upravo zbog njega. Dječak se izgubio, a kako i ne bi, sve oči u tim momentima bile su uprte upravo u njih dvojicu.

Odigrao je meč protiv svog uzora, izgubio ga na parketu, ali odnio ogromnu psihološku pobjedu pored terena, jer ovakve stvari mogu uraditi samo veliki ljudi, ljudi koji nas inspirišu iz dana u dan, koji dokazuju da je ipak suština i smisao života u nekim stvarima za koje apsolutno nikada i u nijednom momentu ne postoji cijena.

„NE MOGU DOČEKATI DA GA URAMIM U SVOJOJ SOBI!“, izjavio je uzbuđeni Huerter, a kako i ne bi…

Vi obični smrtnici, ludaci, pobjednici, u nečijim očima ste trenutak inspiracije i vodite računa o tome, jer možda upravo živite sa superjunakom ili je tu negdje u komšiluku. Nosi nevidljivi plašt, živi sasvim običan život po svojim nekim parametrima, a opet, u očima posmatrača za koje i ne zna da postoje, ipak tako poseban.