March Madness: Rika Barklijevih ‘Tigrova’

screenshot

Piše: Bojan Šoć, KOŠ magazin

Na jugu SAD fudbal je “kralj”, ubjedljivo najpopularniji sport. Naravno, radi se o američkoj verziji ove igre u kojoj mišićavi momci u kacigama trče s jajastom loptom u rukama i nastoje da probiju odbranu rivala kako bi ostvarili “tačdaun”. To vam je ono kada ekipa koja napada spusti naduvani komad kože iza posljednje linije terena i momentalno pokrene talas euforije na tribinama. Koliko su južnjaci zaluđeni za fudbal najbolje svjedoči podatak da je utakmicu univerzitetskih ekipa Tenesija i Virdžinije Tek prije tri godine u Bristolu, država Tenesi, uživo posmatralo 156.990 ljudi! To je apsolutni rekord gledanosti, a ako se pitate gdje su stali, odgovor je – na tribinama Bristol Motor Spidveja, ogromnog stadiona na kojem se obično održavaju NASKAR auto trke. Fudbalska groznica jednakim intenzitetom trese i ostale države “Dubokog juga” – Luizijanu, Džordžiju, Južnu Karolinu, Misisipi, Alabamu…

Košarku na ovim prostorima takođe vole, mada lokalni studentski timovi rijetko bilježe velike uspjehe – u proteklih 80 godina ekipe iz pomenutih država su se samo tri puta borile za NCAA titulu (Memfis 2008. godine, Džordžija Tek 2004. i Memfis Stejt 1973.) i izgubile sva tri finala. Istovremeno, na jugu nikada nije nedostajalo košarkaša koji su imali poseban rukopis i ostavili dubok trag u istorji koledž košarke. Pit Maravić, Šakil O’Nil, Bob Petit (Luizijana Stejt), Dominik Vilkins (Džordžija), Kris Boš, Denis Skot, Stef Marberi (Džordžija Tek), Peni Hardavej, Derik Rouz (Memfis), Džon „Hot Rod“ Vilijams (Tulejn), Čarls Barkli, Čak Person (Oburn) i mnogi drugi neodvojiv su dio južnjačke košarkaške „zaostavštine“.

Sjajnu priliku da ispišu novu stranicu u tom istorijatu imaju košarkaši Univerziteta Oburn iz Alabame – petog nosioca Srednjeg zapada (nemojte se čuditi geografskoj šarolikosti kod grupisanja timova, u “zapadnjake“ je uvrštena, recimo, i Džordžija Stejt), koji će večeras u finalu regije protiv Kentakija pokušati da se plasiraju na svoj prvi Fajnal for. Oburn Tajgersi su već napravili čudo trijumfom nad prvim nosiocem regije, Sjevernom Karolinom, kojeg su u polufinalu deklasirali sa skoro 20 poena razlike (97-80) i plasmanom među najboljih osam, tzv. Elite Eight, ponovili najveći uspjeh u istoriji koledža! Prije toga ubjedljivo je savladan još jedan velikan, četvrti nosilac Kanzas (89-75). Ova dostignuća dodatno dobijaju na težini ako se zna da su na samom početku turnira „Tigrovi“ bili na pragu eliminacije – u osmini finala Nju Meksiko Stejt je poen zaostatka pokušao da nadoknadi trojkom uz zvuk sirene, ali nisu pogodili i Oburn je uz dosta sreće prošao dalje.

Ovo je ukupno deseto učešće „Tigrova“ na završnom turniru. Prvi put su se pojavili 1984. godine predvođeni 21-godišnjim razbijačem u reketu Čarlsom Barklijem i nesrećno ispali već u prvom kolu protiv Ričmonda (71-72). Bila je to ujedno i posljednja koledž sezona buduće NBA zvijezde, a „Ser Čarls“ je i dan danas najglasniji navijač Oburna. Nećemo pretjerati ako kažemo da je košarka ovdje i „počela“ s Barklijem, a zvjezdani čas doživjela s Čakom Personom koji je 1986. vodio Oburn do regionalnog finala u kom su „Tigrovi“ poraženi od Lujvila. Trideset tri godine kasnije opet su u finalu i maštaju da se pridruže ekipama Virdžinije i Teksas Teka koje su prošle noći izborile plasman na F4.

Barkli je od početka sezone vjerovao da je ovo tim koji može mnogo, a njegove prognoze uoči polufinala da Tajgersi mogu da sruše i Sjevernu Karolinu mnogi su smatrali subjektivno obojenim optimizmom. Jedan od onih koji su ga peckali zbog toga bio je i Keni Smit, nekadašnja perjanica Sjeverne Karoline, a danas Barklijev kolega u pulu televizijskih analitičara koji prate turnir. Smit je pokriće za priču imao i u sopstvenoj biografiji, jer je 1985. bio najbolji pojedinac Sweet Sixteen okršaja s Oburnom i s 22 poena vodio svoju ekipu do pobjede, 62-56.

Ipak, bez obzira na “boju dresa”, Barkli je ovog puta bio u pravu – momci Brusa Perla, čija se trenerska filozofija u velikoj mjeri oslanja na šut za tri poena, jak tempo i dosta trčanja, su potpuno nadigrali favorita.

Puleni Roja Vilijamsa su se borili za svoj treći F4 u četiri sezone, ali utakmica je u egalu bila samo 20 minuta. Početkom drugog poluvremena „Tigrovi“ su se raspucali, u kratkom intervalu pogodili tri trojke i počeli da grade prednost. Najbolji na terenu bio je Čuma Okiki, ljevoruko krilo Tajgersa, koji je ujedno i najveći tragičar polufinala. Za 25 minuta na parketu ovaj mladić je postigao 20 poena (šut iz igre 8-11, trojke 3-5), dodao 11 skokova, 2 asistencije, 2 ukradene lopte i blokadu, uz 2 izgubljene lopte, ali je morao da napusti igru zbog teške povrede koljena koja će ga spriječiti da nastupi u dosada najvećoj utakmici karijere. Osam minuta prije kraja Tajgersi su imali velikih 14 poena prednosti (76-62), kada je Okiki u prodoru prema košu rivala pao kao pokošen. Čuvar je bio uz njega, kontakt minimalan, ali je lijeva noga jednostavno proklizala i savila se kao grančica. Okiki se srušio na parket, a bol je bio toliko jak da mu je fizioterapeut u jednom trenutku dao peškir da zagrize. Nažalost, crne slutnje su se obistinile – lider Oburna je pokidao ligamente i za njega je turnir završen, ali ne i za njegove drugove.

Teško povređeni Okiki

Tajgersi su do kraja utakmice nastavili da terorišu Sjevernu Karolinu trojkama, ubacili ukupno 17 šuteva s distance iz 37 pokušaja, od toga 12 u drugom poluvremenu, a njihova klupa je ubjedljivo nadigrala rezerve rivala (40-21). Favorit je deklasiran, apetiti rastu, mada je u finalu takmac ekipa Kentakija koju s klupe predvodi Džon Kalipari, čovjek s ogromnim iskustvom vođenja velikih utakmica.

Perl je sijao nakon epohalne pobjede, ali bilo je vidljivo da ga je povreda Okikija „izbacila iz cipela“. Na pitanje koliki je doprinos fenomenalnog krila ovom uspjehu, treneru je u prvi mah nestalo vazduha, borio sa da bilo šta izusti, a zatim su krenule i suze. „Čuma je bio najbolji igrač na terenu. Povrijeđen je, ima bolove. Skupićemo redove. Idem da ga zagrlim”, jedva je prozborio Perl i krenuo prema svlačionici. Kasnije je dodao da je snaga ekipe u jedinstvu i to ilustrovao učinkom Okikijeve rezerve Dendžela Pjurifoja koji je trojkama (4-6) frustrirao odbranu rivala i bio treći strijelac ekipe s 12 poena. „Kad je trebalo, Dendžel je bio spreman, teško bismo sačuvali prednost bez njega“, pohvalio je pulena Perl.

Večeras u 20:20 časova po srednjeevropskom vremenu ekipe Oburna i Kentakija će istrčati na parket dvorane Sprint Center u Kanzas Sitiju. Kao što reče Perl na konferenciji za medije, fizički dominantniji Vajldketsi igraju dosta agresivniju odbranu i neće dozvoliti da im protivnik ubaci 97 poena. „Moramo biti dosta bolji u odbrani ako želimo dalje“, dodao je. Dalje znači Mineapolis, Fajnal for. Kentaki je bio učesnik F4 čak 17 puta, ove sezona dvaput je savladao Oburn i nesumnjiv je favorit u večerašnjem duelu. Na svom terenu u Leksingtonu, Vajldketsi su 23. februara „isprašili tur“ Perlovim momcima, nanijevši im najteži poraz sezone (80-53). Nakon tog debakla Tajgersi sve do današnjeg dana nisu izgubili nijednu utakmicu. Mogu li da nastave niz? Ko to zna… brojni kladioničari su im već par puta proricali kraj, pa ostali bez prebijene pare. Ipak, postoji jedan safe bet – svaki „Tigar“ će večeras da ostavi srce na terenu.

2 Trackbacks / Pingbacks

  1. March Madness: Adio Zione, adio Duke! - Ostatak Sveta
  2. “Spartanci” po treći put, ili novi šampion? - Ostatak Sveta

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*