Izvor: Vedran Redžepović / Germanijak.hr
Ovih je dana započela prodaja karata za kvalifikacijski košarkaški turnir za Olimpijske igre u Tokiju 2020.
Nedavno su naši košarkaši, barem oni koji su na raspolaganju izborniku Veljku Mršiću, dobro započeli kvalifikacijski ciklus za Eurobasket 2021. i savršeno odradili prvi od tri bloka utakmica, svladavši Švedsku u Zagrebu, te potom u predgrađu Amsterdama Almereu domaćina Nizozemsku.
Tračak je to nade kojeg su ponudili naši košarkaši, no još je dug put povratka barem statusa kojeg smo uživali većinu vremena tijekom zadnjih 25 godina košarkaške krize u Hrvata. A to je status nekakvog ”respektabilnog izazivača koji svakom može pomrsiti planove”.
I eventualno slučajno bljesnuti ulaskom u poluzavršnicu, kao što se dogodilo jednom, ne Eurobasketu u Sloveniji 2013. Vjerojatno najveći problem hrvatske reprezentacije odnosno košarke u cijelini jest ta što ne proizvodi igrače srednje ili više srednje klase, koji bi činili pouzdanu osmu do dvanaestu poziciju u rosteru. A i one iza njih, u slučaju da zatreba povodom ozljeda ili otkaza nekih od sigurnih.
Hrvatskoj nedostaju Stefani Markovići ili Jake Blažiči, s obzirom da je iluzorno očekivati da ćemo složiti reprezentaciju od 12 igrača klase Bojana Bogdanovića, a sve ovo rezultira jasnom polariziranošću kada je u pitanju distrubucija kvalitete duž rostera Veljka Mršića.
Naglasak, naravno, postoji i kad je u pitanju razdioba po pozicijama. Hrvatska već dugo nema elitnog razigravača, a kad to kažemo mislimo barem na onog koji je starter u euroligaškom klubu. Pamtimo sretnija vremena i po tom pitanju, reprezentacija Nevena Spahije imala je na raspolaganju Marka Popovića, Zorana Planinića i Roka Ukića praktički u punoj snazi, no tada su se neki drugi faktori ispriječili na putu ka povratničkom uspjehu.
S obzirom da se može povući prilično jasna crta ispod skupine igrača od kojih očekujemo da nose igru Hrvatske, čiji će učinak biti nužan ako želimo u borbu za nastup na OI, valjalo bi zabilježiti njihovo ”prolazno vrijeme”. Konkretno, osvrnuti ćemo se na stanje hrvatskih NBA igrača a oni bi, s dodatkom Krune Simona, trebali biti perjanice Mršićevog stroja u utakmicama u kojima ćemo se suprotstaviti Brazilu, Tunisu, te vjerojatno Rusiji i/ili Njemačkoj. Kvalifikacijski turnir održava se usred nogometnog Eura, te se nadamo kako će košarkaši dobiti podršku na tribinama koja im je potrebna, kao i medijsku pokrivenost koju zaslužuju.
MOŽEMO LI BEZ BABINIH 20-AK?
Razumije se, sve počinje od Bojana Bogdanovića. Igrač čiji će poeni Hrvatskoj u teškim utakmicama gotovo sigurno biti neophodni statistički igra sezonu karijere u NBA, a debelim slovima bi na njegovom životopisu bila ispisana ukoliko Utah Jazz odličnu momčadsku sinergiju pretoči u visoke dosege u doigravanju.
All-Star pauzu dočekao je s prosjekom od točno 21 poena što je najviše u karijeri, većina javnosti slaže se da je on upravo ono što je Quinu Snyderu trebalo, a njegove izvedbe potakle su priče o nastupu na All-Star smotri, bilo u subotu ili nedjelju. Njegova dva koša sa sirenom za pobjedu više je od bilo kojeg drugog igrača lige, a to nas ispunjava povjerenjem i sigurnošću, te osigurava percepciju Babe kao pravog lidera.
Pričamo li o razini njegove svježine potrebne za turnir u Splitu, vjerojatno bi bilo poželjnije da čim prije izleti iz doigravanja, a male naznake zamora Babo je pokazao upravo ovih dana. Prve četiri utakmice nakon pauze bilježio je redom 15, 12, 16 i tri (!!) poena uz šut iz igre 11/41 zbirno. Zadnji susret protiv, istinabog obrambeno iznimno poroznih Washintgon Wizardsa, odradio je dobro s 21 poenom, uz poslovično ubojit učinak iza linije 7.24 otkuda je imao 4/9.
Problem bi mogao biti što je dobrim dijelom teret kreacije maknut s Babinih leđa u Jazzu, te u većem omjeru izvrašava dužnosti čistog spot-up šutera, pogotovo u odnosu na dio prošle sezone nakon ozljede Oladipa u Indiani kad je zabijao na sve moguće načine. No ne vjerujemo da je izgubio moć izolacijske igre, pogotovo ako pričamo o ipak dosta nižoj razini intenziteta obrane s kakvim će se susresti u Splitu.
Najvažniji podatak vezan uz Bojana jest taj da on nema grama sumnje u to želi voditi reprezentaciju prema novim Olimpijskim igrama, a hoće li on odigrati utakmicu ili dvije više, zabiti poen ili dva manje – sekundarno je. Iako ne nebitno.
Ivica Zubac ima odličnu sezonu, u to nema sumnje. No ne treba maknuti s uma da mu je poslodavac momčad s najdubljim rosterom u ligi gdje se svaki igrač može usredotočiti na ono u čemu je najbolji. Upravo je to razlog zašto u NBA nemamo pretjerano priliku vidjeti njegov eventualni napredak u vanjskom šutu na kojemu je dao do znanja da je radio preko ljeta – jednostavno nema potrebe. Startni je centar u Riversovoj petorci, a igra 18 minuta u prosjeku.
Ono što je njegova iznimna snaga je veliki napredak u obrani, odnosno čuvanju reketa, a Zubac također je jedan od boljih centara u tranziciji. Kaska u rotacijskoj obrani što je jedan od razloga zašto više minuta na terenu dobiva Montrezl Harrel, a u slučaju da nas put navede na Njemačku bit će veoma zanimljivo kako će se nositi s njihovim visokim igračima, ponajviše Kleberom i Voigtmannom.
Zubac nije tip igrača za kojeg možemo reći da ćemo mu ”dati loptu i on će već nešto napraviti”, potreban mu je vanjski igrač vješt u pick igri, a to je, uz koševe iz tranzicije te ”otpatke” nakon skoka u napadu, način na koji postiže gotovo sve poene iz igre. Mi ćemo biti optimistični i tek postaviti pitanje: Ima li Hrvatska igrača koji sa Zubcem može vrtiti ”dva na dva” igru?
Za Darija Šarića se ne treba postavljati pitanje hoće li dati sve na parketu za nacionalni dres. Prvi dio sezone u Sunsima bio je puno bolji od nastavka, a negdje oko Nove godine počeo je dosta padati u izvedbama. U razdbolju do tada bio je na skoro 11 poena u prosjeku, a od tada do zadnje utakmice sa Detroitom je na ispod sedam.
No Šarićeva igračka veličina se krije u njegovoj polivalentnosti i sposobnosti da na mnogo mogućih načina pdluči utakmicu. Od samih koševa, od asistencija, obrane, sveprisutne energije na terenu, pa do nenadanog poteza koji odluči utakmicu u ključnim sekundama – kao što je to bio slučaj u Riju kada je blokadom Gasolu donio Hrvatskoj veliku pobjedu u zadnjoj sekundi utakmice.
No isto tako, Dario je veliki emotivac i u zraku visi konstantna opasnost da izgori u želji, kao što smo vidjeli u eliminaciji u teškoj i tvrdoj utakmici protiv Srbije također u Riju. Nad nastavkom njegove NBA karijere nadvio se oblak neizvjesnosti, pitanje je hoće li ostati u Sunsima i postoji realna mogućnost da uđe u slobodnu agenturu. Nadajmo se samo da taj možebitan ishod neće utjecati na njegove izvedbe.
Ante Žižić također nije previše napredovao kao centar, a nedostaje mu elemenata modernih centara za koje manje-više svak tko čita ove redove znaju koji su. No treba biti pošten i reći da su njegov razvoj usporile ozljede, prošle 2019. je skoro pola godine bio van stroja, a vratio se tek redinom studenog.
Cleveland Cavaliersi nisu najsretnija sredina za napredak igrača poput Žižića, nedavno su otpustili trenera Beileina gotovo u rekordnom roku, a kompletna atmosfera u momčadi bila je narušena promjenama raspoloženja prve zvijezde Kevina Lovea. Uzevši to u obzir, možda i nije toliko loša vijest što Cavsi najvjerojatnije neće produžiti suradnju s našim igračem, odnosno iskoristiti momčadsku opciju.
Žižić je čvrst, kad je u punoj snazi dosta moćan centar, a košarkaški zaljubljenici još se sjećaju jedne od najboljih individualnih izvedbi ikada u Regionalnoj ligi kada je u Skopju protiv MZT-a upisao 37 poena, 20 skokova i tri blokade. U prosjeku ove sezone ima šest poena, četiri skoka i nešto manje od pola blokade po susretu, uz 59% šuta iz igre.
HEZONJA JE RADNIK I VRIJEDNO TRENIRA, ALI NE IDE
Dubrovčanin Mario Hezonja je jedan od najdelikatnijih tema hrvatske košarke, napose ove sezone. Igrač koji si je teško mogao nacrtati bolje fizičke predispozicije za NBA košarku, nikako da prevali taj prag, za početak, barem legitimnog i koliko-toliko pouzdanog rotacijskog igrača. Mogli bi ga usporediti svojevremeno s Rudyjem Fernandezom, igračem koji je baš u Portlandu imao ulogu pojedinca nositelja instant energije kakva bi se svakako mogla očekivati od Hezonje.
Koliko doznajemo, nije manjak zalaganja ono što Marija muči. Trudi se na treningu, prvi je i zadnji na istima, ali jednostavno ne ide. Je li u pitanju psihička blokada ili nešto treće – pitanje je. Je li u pitanju psihološka blokada, mari li Mario previše za odjek javnosti s obzirom na prirodu njegove aktivnosti na društvenim mrežama ili možda treba nekoga da ga usmjeri, uputi ga kako da pametnije radi, s obzirom da sam volumen njegovog zalaganja nije problem – u ovom trenutku je teško procijeniti. Možda bi mu dobro došlo prisustvo i zagarantirane minute u razvojnoj ligi, no Blazersi su (uz Nuggetse) jedina franšiza bez podružnice u njoj.
Ove sezone ne da nije zabilježio napredak, već je nazadovao. Igra svega 16.1 minuta u prosjeku za vrijeme kojih postiže 4.3 poena, 3.4 skoka i manje od jedne asistencije. Nakon što je prošle sezone u dresu Knicksa imao dva brutalna highlighta u kojima je izdominirao dva, pa možda najbolja igrača lige, prvo zakucavanjem preko Giannisa, pa onda clutchblokadom šuta Lebrona Jamesa, ponadali smo se da bi mogao dobre igre početi prikazivati u kontinuitetu. Ali za sada od toga ništa, usprkos tome što su mu problemi Blazersa s ozljedama nekih bitnih igrača ponudile prostor za dokazivanje.
Luka Šamanić je igrač koji je dao naznake velike ambicije i strpljenja ne bi li uspio u NBA ligi, no pomalo je u nezgodno vrijeme došao u San Antonio Spurse. Franšiza koja je dva desetljeća bila poznata po iznimno dobrom njuhu za igrače, cijeđenju njihovog maksimalnog potencijala te općenito pametnim odlukama kad je u pitanju dugoročna izgradnja pobjedničkog rostera, polako je izgubila taj status.
Epizoda koja najviše svjedoči o gubljenju konca od strane Gregga Popovicha, R.C. Buforda i ostatka ureda Spursa jest ona sa Kawhijem Leonardom koja je okončala tako što je trenutni MVP finala napustio momčad, a ni građenje rostera oko vremešnog LaMarcusa Aldridgea i neoplodosnosnog volume strijelca DeMara DeRozana nije neka preporuka. Rezultirat će to epilogom da će Spursi po prvi put u 23 sezone navjerojatnije propustiti doigravanje, a i Luka je bio žrtvom lutanja menadžmenta.
Počeo je u razvojnim Austin Spursima, da bi sredinom prosinca bio priključen prvoj momčadi. Potom je vraćen, pa prije nekoliko dana opet pridružen elitnom rosteru. U prvoj utakmici nakon povratka protiv Dallas Mavericksa opet nije ubilježio minute, a s obzirom da mu predstoji najvjerojatnije ponovno sudjelovanje u Ljetnoj ligi s ciljem dokazivanja, pitanje je koliku ambiciju ima uopće staviti se na raspolaganje Mršiću. U G-ligi je bilježio dobre brojke, zbog čega je uostalom i vraćen u Spurse.
Dragan Bender je igrač od kojeg se dosta očekivalo te je to razlog zašto se njegove odluke kao i igrački (ne)napredak u javnosti i među fanovima dočekuje s razočaranjem, a nekad i s dozom podsmijeha. Svojedobno je u rotaciji Phoenix Sunsa davao naznake razvoja u pravom smjeru i oplođivanja bogomdanih prednosti. Čak je i njegov šuta za tricu izgledao nevjerojatno fluidno a izbačaj dosta brz i nebranjiv.
No Bender je pao, a sam je sebi ”iskopao krastu” upitni odlukama u karijeri. Ljetos je bio već sve dogovorio s europskim prvakom CSKA iz Moskve, da bi u zadnji čas napravio preokret i pridružio se Milwaukee Bucksima. Koliko je dobar potez bio odlazak u momčad koja najozbiljnije cilja na naslov pokazalo se time što je na parketu boravio samo u sedam utakmica i to isključivo u garbage timeu.
Upravo se nalazi usred desetodnevnog ugovora u dresu najlošijeg sastava lige Golden State Warriorsa, a iako je Steve Kerr rekao da se ”dobro uklopio”, brojke govore drukčije, unatoč tome što je dobio povjerenje minutama u igri. U ukupno 67 minuta u tri utakmice ima zbirno deset poena. Podsjetimo, u opjevanom povratku Houston Rocketsa protiv San Antonio Spursa 2004. Tracy McGrady je deset poena postigao za 24 sekunde igre.
U onome što bi mu trebalo biti glavno oružje, šutu za tri, Bender u tri utakmice Warriorsa ima 2/11, no nadajmo se da će nekim čudom proigrati, riješiti se straha, opustiti se i, ako je kojim slučajem na vegetarijanskoj prehrani, odustati od nje.
Leave a Reply