Košarkaški as koji je skončao kao plaćeni ubica

NBA

Preneseno sa: FOSMedia.me

Piše: Bogdan Varagić

Reći za Džona Briskera da je bio kontroverzan isto je kao dokazivati da su jedan i jedan dva. Po hrišćanskoj demonologiji Satana je princ pakla zadužen za bijes. Ako u tome ima istine, Rogonji je on bio najdraži klijent.

Džon Brisker nije bio običan košarkaš. Neki njegovi saigrači i treneri (oni koje nije maltretirao) tvrde da je u sebi imao zvjezdani materijal i da ga je samo luda glava skrenula sa puta ka društvu najvećih umjetnika sa loptom. Štura statistika daje im za pravo: Brisker je treći najefikasniji strijelac u istoriji danas nepostojeće ABA lige sa preko 26 poena u prosjeku, iza – možda ste čuli za njih – Rika Berija i Džulijusa Irvinga. Liga koja je krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih godina bila ozbiljan takmac NBA prva je uvela liniju za tri poena. U kategoriji dalekometnih pogodaka Brisker je tamo na 15. mjestu, uprkos tome što je u ABA svijetu proveo samo tri sezone.

Nastupao je za ekipu iz Pitsburga koja je mijenjala nazive (Pajpersi pa Kondorsi). U njihove redove nije stigao sa koledža, s obzirom da ga je uprava Toledo Roketsa izbacila zbog nediscipline, već je preporučen kao basketaš sa betona i član džez benda u kojem je svirao tubu. Brisker je imao izuzetne fizikalije (196 cm, 96 kg, sjajan raspon ruku) i momentalno se nametnuo kao vođa Pitsburga. Dvaput je pozivan na Ol-star meč, jednom izabran u drugu petorku lige, 22 puta u karijeri postizao 40 ili više poena, triput preko 50. Omiljena mušterija bili su mu Dalas Čepsi protiv kojih je na pet utakmica bilježio čak 36,8 poena. Majstor tog kalibra lako je mogao imati armiju fanova. Ne i Džon.

Zna da šutira, skače i tuče – ne nužno tim redom

Njega su se podjednako plašili protivnici, sudije, navijači, treneri i saigrači. Kada je 1972. potpisao u ono vrijeme basnoslovan ugovor sa Sijetlom na šest godina vrijedan milion dolara, Brisker je već imao reputaciju šampiona superteške kategorije ABA lige. Godinu prije toga uhapšen je zbog makljaže nakon bejzbol utakmice, kada prebija dvojicu policajaca i jednog čovjeka, sa kojim se posvađao oko taksija. Treći policajac uspio je da ga obuzda elektrošokerom, a njegove kolege su hospitalizovane zbog dobijenih batina. Policija je morala da spašava i Arta Bekera iz Denvera, na kojeg je Brisker nasrtao više puta u dvorani dok je trajao meč. Kad su Kondorsi jednom prilikom kasnili na početak drugog poluvremena, sudijama je dojavljeno da Brisker lema saigrače u svlačionici zbog loše igre.

Kad sam prvi put igrao protiv Briskera, iznenada se okrenuo ka meni i odalamio me po ustima”, priznaće Indijanin Bili Najt. „Nisam ništa preduzeo, prestrašio me je”.

U Solt Lejk Sitiju organizovali su Noć zastrašivanja Džona Briskera 4. novembra 1971. kada je Pitsburg gostovao ekipi Juta Starsa. Vlasnici franšize angažovali su petoricu profesionalnih boksera da sjede pored klupe sa njihovim igračima i da intervenišu u slučaju da Brisker nasrne na nekoga, što se desilo prilikom ranijeg susreta.

„Ne plaše se svi u Juta Starsima Džona Briskera. Noćas je on na neprijateljskom tlu. Pored Rona Lajla, Dona i Džina Fulmera, Reksa Lejna i Tonija Dojla – nekih od najboljih boksera Međuplaninske regije – najpametnije mu je da ne izlazi van granica parketa“, pisalo je u saopštenju kluba.

Trener Dalasa Tom Nisalk doakaće mu tako što će „ucijeniti“ Briskerovu glavu na 500 dolara. Uprkos primamljivoj ponudi, jedini koji se prijavio da izađe na crtu bio je malo poznati rezervista Leni Čapel. Dok su sudije bile zauzete podbacivanjem lopte na centru parketa, Čapel koji je ubačen u startnu postavu prišunjao se Briskeru i direktom ga nokautirao, a da to niko nije vidio. Džon je morao na sanaciju povrede, dok se Čapel izvukao bez lične greške! Kasnije će Nisalk i Brisker sarađivati u Supersoniksima.

„To vam je bio odličan potez treneru. Jedino tako ste me mogli zaustaviti“, smiješeći se kazaće Brisker podstrekaču na njegov nokaut. Klupu Soniksa ubrzo preuzima gospodar prstenova Bil Rasel, koji nije imao razumijevanja za Briskerove incidente. Dodatno, pravila NBA karavana bila su stroža od onih u ABA. Ipak, ni autoritet poput Rasela nije lako izlazio na kraj sa furioznim krilom. Na treningu u septembru 1973. Džobi Rajt isprovociraće Briskera do te mjere da će mu ovaj polomiti vilicu i izbiti četiri zuba („Pao je kao vreća krompira“). Niko od saigrača nije smio da mrdne prstom da zaštiti Rajta, dok će Rasel otkazati trening nakon krvavog prizora iz dvorane.

Stoik Bil pokušaće da ukalupi Briskera u profil timskog košarkaša uz pomoć njegovog druga iz školskih dana Spensera Hejvuda i dvojice igrača sa kojima je Džon bio u dobrim odnosima, Slika Votsa i Toma Barlsona. Oni čuvaju priče o mercedesima, lijepim ženama, žurkama sa kokainom i alkoholom, svađama Briskera i Rasela… Vlasnik 11 prstenova doveo je tako na pripreme Džima Brauna, raning beka američkog fudbala kako bi očitao lekciju Briskeru. Umjesto toga njih dvojica su se sprijateljili i provodili vrijeme zajedno igrajući šah. Nakon toga Rasel šalje jurodivog košgetera u nižu ligu. Brisker odgovara sa 51 poenom u prvom meču i 58 u drugom.

Osim šaha, Brisker se interesovao za muziku i književnost sa posebnim akcentom na istoriju Afrike. Počeo je da posjećuje crni kontinent i nosi dašikije kao dio afričke kulture. U Sijetlu je o svom trošku organizovao kampove za beskućnike i siromašne dječake, volontirao u humanitarnim akcijama i nekoliko puta pomagao Barlsonu, što finansijski, što ručno u tučama. Bil Rasel će priznati da je bio inteligentna osoba, znatno širih vidika od prosječnih košarkaša. Međutim, nije mogao da kontroliše bijes koji ga je pretvarao u monstruma. Sa ozbiljnim igranjem košarke završio je 1975.

Tri godine nakon toga Brisker odlazi u Liberiju, navodno da bi otvorio firmu za uvoz i izvoz robe. U februaru 1978. rodila mu se druga kćerka i Džon je želio da novčano obezbijedi porodicu. Poslednji dokumentovani razgovor sa njim vjerenica Melisa je obavila 11. aprila, kada joj se javio iz Kampale, prijestonice Ugande. Prema najčešćoj i najvjerodostojnijoj verziji događaja, Brisker je postao plaćeni ubica u službi ozloglašenog diktatora Idija Amina, sa kojim je imao zajedničke fotografije koje je pokazivao prijateljima iz Soniksa. Upoznali su se par godina prije toga, uganđanski predsjednik bio je strastveni ljubitelj kraljice igara. Aminovim zbacivanjem sa vlasti 1979. Brisker biva zarobljen i strijeljan, potom sahranjen u neoznačenoj masovnoj grobnici u džungli.

Njegovo tijelo nikad nije pronađeno, uprkos učešću FBI u istrazi. Pojavljivale su se priče da je živ, da je bježao od mafije, narko bosova, da mu je dosadio život u Americi, da uopšte nije bio u Ugandi, da je vrbovan za tajnu službu… Maja 1985. godine Džon Brisker službeno je proglašen mrtvom osobom zbog potrebe podjele njegove imovine i plaćanja poreza.

Igralište u rodnom Detroitu na kojem je načinio prve košarkaške korake danas nosi njegovo ime.

1 Comment

  1. kako mi je drago sta ste otvorili ovu priču obriskeru bog znasta je mogao jos napraviti da je ostao russel je bio strog prema njemu nije mu dao priliku, steta jer brisker je mogao puno vise, no tucnjave su po čemu ga najviše pamte a ne po igri steta,nekii kazu da je mogao zabijati trice u serijama 56 koseva chapsima i u nba 47 kingsima u nba.mnogi misle da je ziv ali ne vjerujem zasto se ne bi javio porodici nakon vise od 40 godina,,,poginuo je boreci se za amina,,,njegov brat tvrdi da se skriva i dalje negdje uafrici jedan fan ga je vidio 1978 na aerodromuu u londonu sta je brisker tamo radio ne zna se govorilo seda su ga ubili u jamestown masakru 78 ne vjerujem nije bio tako glup ,,,, da je ziv imao bi 74 godine ,ne vjerujem da zivi iknognito 40 godina i da se ne javi nikome, ostat ce usjecanjima kao prvi bad boy nba lige rip john brisker

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*