Izvor: Sve o NBA
Kako su 4 bacanja upropastila jednu All Star karijeru i označili početak propasti jedne franšize?
Igralo se finale 1995. godine, branilac titule, ekipa Houstona je gostovala u prvom meču velikog finala mladoj ekipi Orlando Magica, naoružanu pre svega sjajnim duom koji su činili Penny Hardaway i Shaquille O’Neal. Tu su bili još dosta dobrih igrača kao što su Horace Grant, Nick Anderson i Dennis Scott.
Hajp za ovu ekipu je bio izuzetno veliki, bili su prvi u Istočnoj konferenciji ostvarivši 57 pobeda u sezoni, te izbacivši Jordanove Bullse i Reggijevu Indianu.
Imali su prvu utakmicu tog velikog finala u svojim rukama, vodili su skoro čitavim tokom meča, te su imali 3 poena prednosti na nešto više od 6 sekundi do kraja.
Nick Anderson je fauliran i ima dva slobodna bacanja, te sezone je šutirao oko 70% sa linije penala, na tom meču do tada 12/14, a jedno je dovoljno za najveću pobedu u istoriji te mlade franšize.
Maši prvo, maši i drugo, ali mu se lopta odbija direktno u ruke, Sam Cassell pravi faul i Nick će imati još dva bacanja, a ostalo je 5,6 sekundi.
Maši prvo i pojavljuje se kiseo osmeh na licu koju označava i ogromnu nervozu kod 27-godišnjeg Nicka.
Maši potom i drugo, a Houston traži timeout.
Akcija iz timeouta u kojoj Kenny Smith pogađa za tri poena i idemo u produžetke.
Tamo Houston na krilima Olajuwona dobija utakmicu, daje ”metlu” Orlandu u finalu, a onda kreće i preveliki medijski pritisak na Andersona.
U narednim sezonama su padali njegovi proseci u skoro svim statističkim kategorijama, a koliko više nije imao želju da izvodi slobodna bacanja svedoči podatak da u sezoni 2000/01 nije izveo nijedno slobodno bacanje?!
U sezoni 1996/97 je bio na 40% sa linije penala, a jednom prilikom nije želeo da šutne bacanje za tehničku grešku iako je trener odredio upravo njega kao izvođača, što je pomalo i neverovatno.
Eto kako četiri bacanja totalno uništiše samopouzdanje jednom igraču.
houston je bio tada jaci jer je imao olajauwona ali tandem shaq penny je bilo lijepo za gledati kontre akcije