NBA Houdini

bob cousy
Kosmagazin

Preneseno sa: kosmagazin.com

Piše: Vladimir Stanković

Ono što je ne tako davno bio Džon Stokton,  što su pre njega  bili Medžik Džonson i Ajzeja Tomas a  pre njih  Oskar Robertson, dakle pre svih njih, u deceniji izmedju 1950. i 1960, bio je Bob Kuzi, prvi  “mađioničar” NBA. Danas slavi 90. rođendan. Zvali su ga  “Hudini iz Hartvuda”, poredevši ga sa  čuvenim mađioničarem tog doba koji je zbunjivao svet dotad nevidjenim veštinama. Kuzi je bio pionir novog stila NBA, košarkaš koji je plenio inteligencijom, tehnikom, duhovitošću. Bio je istovremeno i strelac i asistent, i šuter i graditelj, i igrač i trener. Njegov dolazak u Boston Seltiks podudario se sa dolaskom  čuvenog stručnjaka Arnolda  “Reda” Oerbaha koji će u njemu imati svoju produženu ruku na terenu.

Robert Josep-Bob Cousy, kako se njegovo puno ime piše u originalu, je rodjeni Njujorčanin, ali manje je poznato da je poreklom Francuz. Zbog toga je pravilniji izgovor Kuzi nego Kouzi, što  više zvuči američki. Njegovi roditelji (mada mu je majka poreklom Amerikanka) stigli su u Njujork samo nekoliko meseci pre njegovog rodjenja. Dok nije pošao u vrtić, sa pet godina, govorio je isključivo francuski i jezički  čistunci tvrde da se nikada nije do kraja oslobodio svog  “francuskog engleskog”.

 Seoba iz strogog centra na Menhentnu u Kvins, kada je Kuzi imao 12 godina, omogućila je dečaku da u novom kraju u parkovima i na otvorenim terenima upozna sve draži i lepote sporta. Počeo je sa bejzbolom ali se, srećom, brzo prebacio na košarku. Ubrzo je bio najbolji igrač školskog tima,  isto se ponovilo i  u srednjoj  školi koju je završio sa reputacijom najboljeg pleja Njujorka. Razumljivo, pristigle su ponude mnogih univerziteta ali su dva obećanja, data baki, bila presudna za njegov izbor: da univerzitet bude katolički, i da ne bude u Njujorku. Boston Koledž i Holi Kros ispunjavali su uslove ali Boston Koledž nije imao najbolji smeštaj zbog čega je definitivni izbor pao na Holi Kros, na kome je već studirao izvesni Ken Hagerti, njegov drug iz srednje  škole, koji je dosta uticao na Kuzija. Holi Kros nije baš bio iz Bostona, grad Vuster je udaljen 64 km, ali nije bilo ni daleko. Zanimljivo je da je na ovom univerzitetu studirao još jedan velikan Seltiksa, Tom Hajsnson.

Iako je njegov univerzitet u sezoni 1946/47 postao prvak pobedivši u finalu Oklahomu, Bob Kuzi još uvek nije bio glavni igrač. Tek u drugoj godini studija počeo je da dolazi do izražaja njegov talenat da bi na trećoj i četvrtoj godini blistao sa prosekom poena od 17,8 i 19,4. Bio je najbolji univerzitetski igrač tako da se o čekivalo da na draftu 1950. bude jedan od  najtraženijih. On sam sanjao je da ga uzme Boston, ali se grdno razočarao kada su se Seltiksi odlučili za džinovskog centra (2,10 m)  Čak  Šera. Kuzi je pripao timu Tri Siti Blek Houks koji je  igrao u tri grada, kao što mu je i ime govorilo, u dve države: Molin i Rok Ajland u Ilinoju, i Davenportu  u Ajovi.

Medjutim, sticaj okolnosti ipak će ga odvesti u Boston. Ekipa koja ga je izabrala prodala je svoja prava Čikago Stejdžsima koji nisu stigli da zaigraju u NBA jer su se – rasformirali. Igrači su  žrebom podeljeni zainteresovanim timovima a trojica najboljih završila su ovako: prvi strelac Maks Zaslofski otišao je u Njujork, plej Endi Filip u Filadelfiju a ruki Bob Kuzi u Boston. Tako je počela jedna briljantna karijera koja će, sa stanovišta pozicije plejmejkera i uopšte  niskih igrača, obeležiti  prvu deceniju NBA.

Već u prvoj sezoni Kuzi je bio vrlo zapažen sa prosekom od 15,6 poena i 4,9 asistencije. Sledeće sezone stigao je do proseka 21,7, najvišeg u karijeri, dok je sa 6,7 asistencija bio drugi dodavač sezone, iza nesuđenog druga iz  Čikaga Endija Filipa, sada u dresu Filadelfije koji je imao 8,2  asistencije. U trećoj sezoni definitivno je bio najbolji igrač Bostona, a protiv ekipe Sirakjuz postigao je čak 50 poena. Jedna od ključnih promena pravila igre, uvodjenje ograničenja napada na samo 24 sekunde umesto dotadašnjeg neograničenog držanja lopte, bila je jedna od prekretnica u njegovoj karijeri jer su  do izražaja još više došli njegova tehnika, brzina i inteligencija. Njegov trener Red Oerbah ocenio je novo pravilo, koje je startovalo  30. oktobra 1954. na utakmici Ročester-Boston (98-95), kao “najbolje što se u NBA izmislilo u poslednjih 50 godina”. Medjutim, ni sa genijalnim Kuzijem, ni sa promenom pravila, ni sa lukavim trenerom kakav je bio Oerbah, Boston nije mogao biti  šampion jer nije imao takozvanog  “teškog ” centra. Oerbah je grozničavo tražio protivtežu Džordžu Majkanu iz Mineapolisa, da bi konačno 1956, posle Olimpijskih igara u Melburnu, dobio Bila Rasela sa kojim  će Kuzi odmah napraviti fantastičan tandem koji  će u narednim godinama dovesti Boston Seltiks do šest titula prvaka. U sezoni 1956/57 Kuzi je bio MVP lige kao sedmi strelac (20,6 poena) i prvi asistent (7,5).

U autobiografskoj knjizi “Košarka je moj život”, izdatoj 1963, otkrio je zašto je odlično koristio i levu ruku. Kao dečak, slomio je desnu i dok se ona oporavljala naučio je da koristi levu.  Još uvek (!) drži dva rekorda NBA: 27. februara 1959. protiv Sirakjuza podelio je 19 asistencija za poluvreme, a 21. marta 1953. protiv Mineapolis Lejkersa šutirao je 32 slobodna bacanja i pogodio 30!

Uporedo sa “revolucijom ” na terenu, Bob Kuzi je svojim nemirnim duhom, zbog koga je često bio u sukobu sa šefovima NBA, nastojao da se poprave opšti uslovi u NBA. Zalagao se da sudije budu bolje plaćene da bi bolje sudile, da ekipe odsedaju u najboljim hotelima, da putuju najudobnije moguće. Bio je prvi “sindikalac” i najviše zahvaljujući njemu 1957. formirano je Udruženje igrača koje je počelo da se brine o socijalnom osiguranju, penzijama i drugim pogodnostima za košarkaše. Kada je jednom prilikom predsednik SAD Dvajt Ajzenhauer zvao predstavnike raznih sportova na razgovor, košarku je predstavljao Kuzi.

Osam godina uzastopno bio je najbolji u asistencijama, 13 puta za redom igrao je na Ol-Star utakmicama, dva puta je bio MVP (1954 i 1957). U sezoni 1960/61. počeo je, u saglasnosti sa Oerbahom, manje da igra jer je Boston u Semu Džonsu dobio njegovog dostojnog naslednika. Karijeru je završio l963. ali se neočekivano u sezoni 1969/70. vratio na teren i odigrao 7 utakmica za Sinsinati, čiji je i trener bio. Sa 41 godinom bio je dugo najstariji igrač u istoriji NBA, i tek  će Robert Periš sa 43 potući taj rekord. Medjutim, nije to bio ni približno onaj Kuzi (5 poena, 10 asistencija za ukupno 34 minuta) koga su svi znali i poštovali, shvatio je to i sam i brzo se povukao. Pre Sinsinatija i Kanzasa u NBA trenirao je Boston Koledž.

Manje je poznato da je Bob Kuzi igrao u Beogradu! Kada je američki predsednik Lindon Džonson naredio 1964. “političku turneju” po zemljama  severne Afrike i istočne Evrope sa ciljem popravljanja američkog imidža u ovom delu sveta, odabrao je Reda Oerbaha da spremi tim koji će obaviti tu misiju. On je pozvao sjajne igrače, NBA zvezde kakvi su u to vreme bili Bil Rasel, K. C. Džons, Oskar Robertson, Džeri Lukas, Bob Petit, Tom Gola i… Bob Kuzi, koji se za ovu priliku reaktivirao. Posle gostovanja u Poljskoj, Rumuniji i Egiptu ovaj “dream team” je 29. i 30. maja 1964. zaigrao na Tašmajdanu protiv selekcije Beograda. Pre utakmice nastao je problem sa himnom, američlka ambasada tražila je da se intonira, naša strana je odbijala tvrdeći da susret nije međudržavni jer ne igra Jugoslavija nego selekcija Beograda, pojačana nekim igračima. Bilo kako bilo, prvog dana, pred 12.000 gledalaca, naši igrači dobili su lekciju za pamćenje, izgubili su 51-98. Kuzi je dao 6 poena, daleko od 31 Oskara Robertsona ili 26 Lukasa, ali je pokazao deo svog “hudinijevskog” repertoara. “Revanš” je sutradan  završen gotovo identičnim rezultatom, bilo je 100-52 a “penzioner” Bob Kuzi ubacio je 25 poena dok je u beogradskom timu, koji je bio pojačan Josipom Đerđom iz Zadra i Draganom Kovačićem iz zagrebačke Lokomotive, obojica na odlsuženju vojnog roka u Beogradu, najefikasniji bio Radivoj Korać sa 18 poena.

Zanimljivo je da je Kuzi od 1975. do 1980. bio komesar-fudbalske lige SAD. I to ne američkog fudbala, već ovog našeg koji Amerikanci nazivaju  “soker “. Tadašnji pokušaj  “presađivanja ” fudbala na američko tle nije uspeo, ali vremena su se promenila i Bob Kuzi može da bude zadovoljan progresom “sokera” u SAD. U košarci je odavno obezbedio zapaženo mesto za sva vremena.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*