Kraj sna u Minneapolisu

Preneseno sa: aktualac.com

Piše: Marko Domljanović

Jimmy Butler je zatražio trade. Nakon samo godinu dana u Timberwolvesima, ovaj sjajni igrač najvjerojatnije će sreću potražiti u Los Angelesu ili New Yorku. Naravno, nije isključeno ni da se još netko sa strane ubaci u priču, ali ovo su njegove želje, a klubovi iz tih gradova imaju u dosta novca za njegovu plaću (i plaću još jednosg superstara idućeg ljeta). Imaju li što za ponuditi za trade je već druga priča, ali smatrat ćemo da su ovo najrealnije opcije.

Međutim, tema ovog članka nije budućnost nego prošlost. Kad navijate za klub koji nakon 13 godina NAPOKON uđe u playoff i onda vam se dogodi ovako nešto treba vam ventil pa rekoh ajde da napišemo koju i posljednjoj sezoni. Dakle, kako smo došli tu gdje jesmo i što je pošlo po krivu?

Krenimo od početka. Tom Thibodeau na klupu je došao uoči sezone 2016/2017, nakon pet godina u Bullsima. Zanimljivo je da je svoje prve trenerske korake napravio upravo u Minneapolisu kao pomoćni trener 1989. godine. No, sada je on u Wolvese došao kao etablirani trener. Istina, na glasu kao naporan tip, kao netko tko nije za svakoga, ali svakako kao tip koji zna što radi. Uostalom, Bullsi sa zdravim Roseom pod njim su izgledali i više nego dobro. Skoro 65% pobjeda u pet sezona u Chicagu je vrijedno svakog respekta.

Međutim, Thibbs je dobio i glavnu operativnu ulogu, ono što Amerikanci zovu „president of basketball operations“ i bilo je jasno da je pred njim veliki posao. Trebalo je prekinuti post, trebalo je Wolvese napokon uvesti u playoff, prvi put nakon 2004, ali ono što je vjerojatno bilo i još važnije, trebalo je Andrewa Wigginsa i Karla Anthonyja Townsa, pa čak i Zacha LaVinea, učiniti All-NBA igračima i nositeljima franšize koji će ponavljati Garnettove veličanstvene stvari.

Od prve sezone pod Thibbsom nije se očekivalo puno. Strašno jak Zapad, zvijezde mlade i neiskusne… svaka škola bila je zlata vrijedna, ali konačnih 31-51 ostavilo je Wolvese na dnu divizije i na tek 13. mjestu konferencije. Za nešto ozbiljno bila je potrebna pomoć. Thibbs je znao koga treba zvati – Jimmy Butler upravo je bio odvukao Bullse u doigravanje u koje su ušli kroz ušicu igle jer je deveti Miami imao identičan skor. U prvoj rundi Boston je bio jači sa 4-2.

Ipak, bilo je jasno da je i Jimmy premalo, pa je Thibbs pozvao još jednog prijatelja iz dana u Chicagu i Taj Gibson je iz Oklahome sletio u Minneapolis. E sada je to već izgledalo ozbiljno jer je u međuvremenu stigao i ozbiljan play Jeff Teague, kao i Jamal Crawford, čije je ogromno iskustvo moglo biti neprocijenjivo mladim zvijezdama Minnesote. Naravno, bio je tu i Nemanja Bjelica, a naknadno je stigao i Derrick Rose.

Sve u svemu, Wolvesi su izgledali kao dobar spoj mladosti i iskustva. I to se vidjelo na parketu. Iako su se u gostima mučili, na domaćem ih se parketu teško moglo pobijediti i do All-Star pauze je sve izgledalo savršeno, barem po pitanju konačnog rezultata. Minnesota je sa 35-26 bila u igri za treće mjesto konferencije i činilo se da je napokon to sezona u kojoj će se Wolvesi pokazati kao ozbiljna momčad. Kao ekipa sposobna za više uzastopnih nastupa u playoffu u nizu na jakom Zapadu i ekipa koja neće služiti za napucavanje tamo. Ali tada je Jimmy Butler odbio nastupiti na All-Star utakmici pravdajući se željom da spreman dočeka završnicu regularnog dijela. Legitimna želja, ali onda je svoje mjesto na All-Star utakmici mogao prepustiti nekom drugom, a ne doći i otkazati neposredno pred utakmicu. Karma ga je kaznila odmah u prvom nastupu nakon toga: protiv Rocketsa je napustio parket u trećoj četvrtini i dva dana kasnije završio na operaciji meniskusa.

No, da se vratimo malo na ono što su Wolvesi pokazali u prvom dijelu sezone. Bilo je jasno da je dovođenje Butlera pun pogodak, pogotovo jer se za njega dalo Dunna, LaVinea i pick koji je na kraju postao Lauri Markannen. Od te trojice zapravo je Finac jedini za kojim se može žaliti, ali kad vidite koga je Minnesota dobila zauzvrat definitivno se može reći da je ona ta koja je profitirala tradeom. Jimmy je od prvog dana bio vođa na terenu. Međutim, isto tako je bilo jasno da Thibodeau ne vjeruje klupi i da nije spreman startnu petorku vraćati na klupu ako baš stvarno ne mora. To je s jedne strane razumljivo jer je njegova klupa godinu ranije bila najgora u ligi, ali igrač poput Nemanje Bjelice je mogao i morao dati veći doprinos. Butler, Towns i Wiggins su se puno trošili u svakoj utakmici.

Još jedan bitan moment je taj što je uoči sezone Andrew Wiggins potpisao produženje ugovora od 147 milijuna dolara. Za usporedbu, to je skoro pa ista cifra koju su Nuggetsi dali Jokiću, a njima je Jokić daleko najvažniji igrač. To je tek 10 milijuna dolara manje od produženja koje dobio Devin Booker, sjajni mladi igrač Sunsa. Očekivalo se da će Wiggins pokazati da on taj novac zaslužuje, ali to se nije dogodilo. Dapače, dogodilo se suprotno – Kanađanin se nije pokazao kao vođa, kao netko na koga možete računati u ključnim trenucima, reputacija mu je čak i nazadovala i onih 147 milijuna se trenutno definitivno čini kao prevelika investicija.

Kada je Butler otišao na rehabilitaciju, na vidjelo su izašle sve Minnesotine mane. Od borbe za treće mjesto i prednost domaćeg parketa u prvoj rundi playoffa, Wolvesi su došli do toga da moraju spašavati 8. mjesto u zadnjoj utakmici regularnog dijela sezone u direktnom okršaju s drugim kandidatom za tu poziciju, Denverom i sjajnim Jokićem. Podatak koji zorno otkriva koliko su Wolvesi slabiji bez Butlera je broj primljenih koševa na 100 napada. Sa Butlerom su prošle sezone primali 104.7 (po čemu su bili 10. u ligi), a bez njega 112.6 (ZADNJI u ligi). I to se itekako vidjelo na parketu. Towns, koliko god bio impresivan u napadu, toliko je bio loš u obrani, a Wiggins praktički nije postojao. Kada vam je glavni igrač netko koga je otac napustio kao dijete, a majka izbacila na ulicu kad je imao 13 godina i osoba koja se pod jednim Thibbsom razvila u igračinu, usput pokupivši nagradu za igrača koji je najviše napredovao 2015. godine, onda možete biti sigurni da ta osoba neće trpiti nonšalanciju od strane ljudi s kojima dijeli svlačionicu, da kažemo to pristojno. Ako je itko u ovoj ligi krvavo radio, to je upravo Butler i kvaliteta obrane koju njegovi glavni suigrači igraju i nedostatak želje da se pomogne morala je izazvati reakciju.

I zaista, još dok se oporavljao od ozljede, Butler se nije libio prozivati igrače da su mekani, da se moraju više truditi. Nije nikoga imenovao, ali nije ni morao – svima je jasno od koga se to najviše očekuje, sigurno ne od prastarog Crawforda. Wolvesi su na kraju Denver slomili tek u produžetku, a Butler koji se vratio tek utakmicu prije utrpao je 31 koš. Najviše u momčadi. U playoffu su ih Rocketsi lako sredili sa 4-1, a posebno je upečatljiv bio slab učinak Townsa u toj seriji.

Odnosi u svlačionici su već tada bili prilično loši, a nakon sastanka Thibbsa i Butlera očito je da im je praktički došao kraj. Prema informacijama koje su iznijeli neki respektabilni američki novinari, Butler je Townsu zamjerao što stavlja sebe i svoju statistiku iznad interesa momčadi, a Wigginsu što mu je najbitniji novac. S obzirom da je Wiggins nakon potpisivanja bogatog ugovora nestao i da Towns u napadu igra odlično, a u obrani ni približno tako angažirano, ove informacije svakako drže vodu. Uzmite u obzir da Jimmy nije tip koji će se ustručavati od toga da vam u lice kaže sve što vas ide i jasno je zašto je sve puklo. I što sad?

Ne znam što je Thibbs rekao Butleru, ali na njegovom mjestu bih mu rekao da će Wolvesi biti njegova franšiza i da će on biti nasljednik Garnetta. A onda bih tražio trade za Townsa i Wigginsa. Za Townsa zainteresiranih ima i sigurno bi se mogao složiti zanimljiv trade, dok je za Wigginsa teže očekivati da bi se našlo zainteresiranih, čak i ne toliko zbog njegovih predstava koliko zbog velikog ugovora koji jako ograničava Wolvese. Butler je fantastičan igrač u naponu snage, dok je Towns sjajan mladi igrač, ali igrač koji ima i velikih mana, prvenstveno u obrani. Zapravo, prošla sezona je pokazala – Butler vas može uvesti u playoff, ovakav Towns ne može. Kad bi zanemarili salary cap i gledali samo predstave na terenu, trenutno bi se više isplatilo graditi momčad oko Butlera nego oko Townsa, iako to možda kroz koju godinu i ne bude slučaj.

Ostanu li Wolvesi opet samo na Townsu i Wigginsu, neće biti dobro. Trenutno stvarno nisu u mogućnosti privući igrača kakav je Jimmy Butler, a očekuje se da idućeg ljeta klubovi iz Los Angelesa i New Yorka budu posebno aktivni na tržištu. Minneapolis njima jednostavno ne može konkurirati. Sve u svemu, ne budu li dvije mlade zvijezde Wolvesa značajno napredovali, pogotovo u obrani, ovaj klub će se vrlo brzo vratiti ispod crte doigravanja. S obzirom na snagu Zapada i financijske mogućnosti kako Wolvesa tako i drugih klubova lige, Minnesota bi na nastup u drugom dijelu sezone opet mogla čekati jako dugo.