Preneseno sa: germanijak.hr
Piše: Emil Fulurija
Ovog vikenda se u NBA ligi odrađuje All-Star pauza. Ova smotra najboljih igrača odavno je prestala biti zanimljiva istinskim ljubiteljima košarke i svima jednostavno dođe kao pauza uoči same završnice regularnog dijela sezone i hvatanja najboljih pozicija za doigravanje, odnosno najgorih za draft.
Najzanimljiviji dijelovi All-Star vikenda su natjecanja u tricama i zakucavanjima, a uzbudljiv je i izbor igrača, kako onih koji će nastupiti na ovom natjecanju, tako i draft tko će igrati u kojoj momčadi, a koji su ove godine odradili LeBron James i Giannis Antetokounmpo. Nakon što smo saznali odgovore na pitanja oko nastupa ostaje nam samo da čekamo trice i zakucavanja te damo neki naš izbor igrača koji bi trebali nastupiti na All-Staru. To sam i napravio, ali ovaj izbor nije izbor najboljih igrača lige već onih koji su napravili ogroman skok u aktualnoj sezoni. Lani su, čast iznimkama s popisa, praktično bili van NBA lige ili na putu za otpis, a sada su važni dijelovi svojih momčadi. Svi oni su dokazali da se radom može uspjeti i kada vas drugi otpišu. Zbog toga su i zaslužili dobiti ovakav tekst.
Petorka:
Emmanuel Mudiay (New York Knicks)
Mudiay je 2015. izabran 7. pickom od strane Denvera i odmah je proglašen novim velikim licem Nuggetsa. No, nikako se nije uspio nametnuti u Coloradu, umjesto da napreduje išao je korak za korak natrag da bi ga prije godinu dana Denver poslao u New York za Douga McDermotta. U prvoj utakmici za New York Mudiay je upisao double-double (14 poena, 10 asistencija), a ove sezone je potpuno iskoristio priliku koju su u redovima Knicksa dobili svi igrači. Uoči početka sezone u New Yorku su postavljali pitanje tko je prvi play – Frank Ntilikina, Trey Burke ili Mudiay, ali kako se sezona razvijala odgovor je postajao sve jasniji. Mudiay igra odlično, za 26,6 minuta ima prosjek od 14,7 poena, 3,9 asistencija i 3,1 skok po utakmici. Kada bi popravio šut za tricu bio bi uistinu paklen igrač, ali i ovako su Knicksi dobili dobrog startera koji je još uvijek na rookie ugovoru. Trenutno ima problema s ozljedom lijevog ramena.
Derrick White (San Antonio Spurs)
White je zaslužio poseban tekst koji je gotovo pa bio napisan, ali na kraju ipak nije objavljen. Ovaj 24-godišnjak svojedobno nije mogao dobiti stipendiju na niti jednom Division I sveučilištu jer je bio prenizak (jedva 180 centimetara u toj dobi), a nakon što je dominirao tri godine u Division II, ipak se skrasio u Coloradu. Tamo je igrao sjajno pa je zaslužio izbor Spursa na draftu 2017. Lani je uglavnom bio u G-ligi gdje je osvojio i naslov prvaka, u ovu sezonu je ušao ozlijeđen, a nakon što se ustalio u petorku krenule su i pobjede San Antonija. White se pokazao obrambenim specijalistom, može čuvati pozicije od 1 do 3, pa i niže ‘četvorke’, a krajem prosinca je počeo biti sve bolji i u napadu. U sezoni je na 9,6 poena, 3,6 asistencije i 3,4 skoka, ali u siječnju je imao prosjek od 15,3 poena, 4,2 skoka, 3,9 asistencija te 1,1 ukradenu loptu. Sve uz 59,7% šuta, odnosno 47,1% za tricu. Zamjenik kapetana momčadi, a Gregg Popovich je izjavio da je glavna preokupacija Spursa njegov oporavak nakon nove ozljede ramena.
Jerami Grant (Oklahoma City Thunder)
Mnogi su se pitali kako će izgledati obrana Thundera u nedostatku Andrea Robersona, ali sada se više ne pitaju. Grant cijelu sezonu igra sjajno u obrambenom dijelu momčadi, a kombinacija njega i Paula Georgea daje Oklahomi ogromnu sigurnost u obrani pozicija od 2 do 4. Kada je Grant cijeloj priči dodao i napadački učinak, onda je postalo jasno da će Roberson imati velikih problema u povratku u petorku. Grant zabija 13,1 poena po utakmici s prosjekom šuta od 52%. Trica je na jako dobrih 37,3%, a tu je i 5,1 skokova te 1,4 blokada po utakmici uz gotovo jednu asistenciju i ukradenu loptu.
Pascal Siakam (Toronto Raptors)
Glavni kandidat za naslov Most Improved Playera, ovaj 24-godišnji Kamerunac definitivno je najugodnije iznenađenje ove sezone u NBA ligi. Trebao je biti svećenik, zahvaljujući braći zaljubio se u košarku, a Luc Mbah a Moute ga je zapazio na jednom od kampova Basketball Without Borders te mu pomogao u karijeri. Završio je u SAD-u, na sveučilištu New Mexico, a 2016. godine izabran je 27. pickom. U prve dvije NBA sezone tek je nagovijestio svoj potencijal, a 2017. je bio MVP G-lige u kojoj je osvojio naslov s momčadi Raptors 905. Ovog ljeta je novi trener Raptorsa Nick Nurse iznenadio sve ljubitelje NBA lige i uvrstio ga u petorku, a on se odužio na sjajan način. Siakam igra dobro na obje strane – čvrst je u obrani, efikasan u napadu, a prilično sigurnom šutu dodao je i sve češći ulazak u dribling. Pokretač je kontranapada, siguran, brz, konstantno dobar. Bila bi nevjerojatna nepravda da ne osvoji nagradu za igrača koji je najviše napredovao. Na prosjeku je od 16,1 poena, 7 skokova, 2,8 asistencija i 1 ukradenoj lopti. Kapetan ove momčadi.
Montrezl Harrell (Los Angeles Clippers)
Doveli su Clippersi ovog ljeta Marcina Gortata, imali već Bobana Marjanovića te tako u rosteru imali dva teška centra koja su trebala dijeliti minutažu ove sezone. No, onda se ‘ukazao’ Montrezl Harrell te obojicu praktično izgurao iz rotacije. I Gortat i Marjanović su imali svoju minutažu, ali Harrell je bio onaj u kojeg je Doc Rivers imao najveće povjerenje, a osim na centru može igrati i na poziciji teškog krila. Sada su Poljak i Srbin van Clippersa, a Harrell je dobio konkurenciju u vidu našeg Ivica Zupca. Na prosjeku je od 15,9 poena, 6,7 skokova, 1,8 asistencija i 1,4 blokada,
Klupa:
Monte Morris (Denver Nuggets)
Ovaj playmaker lani, u svojoj rookie sezoni, nije pokazao previše toga. Nastupio je u svega 3 utakmice za Denver i imao 3,3 poena uz 2,3 asistencije. Kako su Nuggetsi bogati na bekovskim pozicijama izgledalo je kao da Morris nema prevelike budućnosti u NBA ligi, ali on se potrudio da dokaže suprotno. Trener Michaek Malone dao mu je priliku, a on ju je iskoristio te je sada redovni član rotacije druge momčadi Zapada. Morris je na 10,8 poena uz 49,7% šuta te 43,1% za tricu. Tu je i 3,9 asistencija te 2,6 skokova po utakmici.
Ryan Arcidiacono (Chicago Bulls)
Vjerojatno učinkom (5,6 poena, 3,6 asistencija i 2,4 skoka) ne spada u ovo društvo jer nije izgledno da će Arcidiacono imati dugu NBA karijeru, ali potpisnik ovih redova je navijač Chicaga i uživa gledati ‘Kirka Hinricha za siromašne’. Arcidiacono je koristan na obje strane parketa, a njegova borbenost i ustrajnost dokaz su da i oni koji nemaju predispozicije za nešto mogu u tome uspjeti. Ili biti barem dovoljno dobri da si ne mogu zamjeriti ako ne uspiju u potpunosti. Talijanska reprezentacija će s njim dobiti dosta na kvaliteti.
Malik Beasley (Denver Nuggets)
Uz Morrisa, još jedan igrač koji je ove sezone doživio skok u igri. U prve dvije sezone je imao oko 3,5 poena po utakmici, a u ovoj je na 12 poena uz 2,5 skoka i 1,2 asistencija. Beasley je i blizu 50-40-90 kluba (50,3% – 43,3% – 88,6%), a osim u napadu jako je koristan i u obrani. Trenutno je član startne petorke Nuggetsa.
Cedi Osman (Cleveland Cavaliers)
Iako je i u svojoj rookie sezoni pokazivao naznake talenta, ipak je Osman u LeBronovoj Cleveland eri bio u drugom planu. Lani je imao prosjek od 3,9 poena uz 2 skoka, a ove je praktično prvi igrač Cavsa s prosjekom od 12,6 poena, 4,6 skokova i 2,3 asistencije. Osman je postavljen kao igrač oko kojeg Cleveland gradi momčad za sljedeće razdoblje. Možda neće biti franšizni igrač, ali svakako će biti jako važan.
Jeremy Lamb (Charlotte Hornets)
Došao je u NBA ligu kao veliki talent, ali to nije pokazao u tri sezone u Oklahomi. Dolaskom u Charlotte stvar se mijenja, a posebno je to postalo jasno kada je lani imao prosjek od 12,9 poena, 4,1 skoka i 2,3 asistencije. Zbog tog učinka možda ne bi ni trebao biti u ovoj momčadi jer je on svoj iskorak napravio lani, ali morali smo ga nagraditi zbog učinkovitosti, ali i novopronađene konstantnosti. Uz to, Lamb je lani bio na klupi, a sada je starter koji ima prosjek od 15,2 poena, 5,6 skokova i 2 asistencije.
Danuel House Jr. (Rio Grande Valley Vipers)
House trenutno nije u NBA ligi, ali svojim odabirom. Naime, on je sredinom siječnja ispunio uvjete da mu Houston ponudi ‘pravi’, a ne samo two-way ugovor pod kojim je do tada igrao. No, Rocketsi su mu ponudili samo trogodišnji ugovor s minimalnom plaćom što su House i njegov menadžer odbili i to s razlogom. Nakon što je dvije godine tražio svoju šansu u NBA ligi, House je u 25 utakmica za Houston pokazao da ima što tražiti u najjačoj ligi svijeta. Ubrzo je postao i starter koji se odlično uklopio u igru Rocketsa – igrao je solidno u obrani, a u napadu je pogađao 45,8% svojih lopti uključujući 39% za tricu. House će na ljeto vrlo vjerojatno dobiti ugovor od neke NBA momčadi koji bi trebao biti nešto bolji od minimalnog.
Jake Layman (Portland Trail Blazers)
Možda bi oko Laymana bilo dovoljno polinkati sjajan tekst kojeg je kolega Toni Lazarušić napisao na portalu Hoopster, ali za sve one kojima se iz nekog razloga ne da pročitati ovu sjajnu analizu igre krila Portlanda, samo da spomenemo kako je Layman lani bio na prosjeku od 1 poena, a sada je 25 puta bio starter te zabija 8,1 poen uz 2,9 skokova s time da je u siječnju bio na 11,3 poena, 3,9 skokova i 1,2 asistencija, a u veljači je do sada na 16,2 poena, 3,6 skokova i 1,4 asistencija. Layman radi puno toga, od svega pomalo, a koristan je na obje strane parketa. Ima dobar šut, a i prilično je skočan za jednog bijelca. Tipični glue gay.
Thomas Bryant (Washington Wizards)
Nema se Washington s puno toga pohvaliti u ovoj sezoni, ali s Bryantom definitivno može. Ovaj 21-godišnji centar u roster je upao da bude osigurač u slučaju ozljeda Dwighta Howarda i Iana Mahinmija, a kada su se one dogodile u potpunosti je iskoristio priliku pa sada više nitko ne priča o bivšem Supermanu, odnosno Francuzu. Bryant je lani bio u Lakersima, odigrao 15 utakmica s prosjekom od 1,5 poena i 1,1 skoka. Ove sezone je na 9,7 poena, 5,7 skokova i 1,1 asistencija. Loše po Wizardse je samo činjenica da mu na ljeto ističe ugovor pa bi mogao besplatno odštetati iz momčadi.
Ivica Zubac (Los Angeles Clippers)
Posljednji dodan na ovaj popis i to ne zbog lokalpatriotizma već stoga jer je to zaslužio. Zubac je odlično iskoristio priliku koju je u Lakersima dobio u prosincu, a i nakon toga. Istisnuo je JaValea McGeea i Tysona Chandlera, a nerazumljivo je zašto ga je Magic Johnson poslao u Clipperse koji će ga sada testirati do ljeta i vidjeti što se krije u njemu. Zubac ima tek 21 godinu, a dokazao je da za njega ima mjesta u NBA ligi. Lani je bio na prosjeku od 3,7 poena i 2,9 skokova, a ove je u Lakersima bio na 8,5 poena i 4,9 skokova dok je u tri utakmice u Clippersima na 10,3 poena, 5,7 skokova i 1,3 blokade
Leave a Reply