Najbolji YU košarkaš svih vremena

Preneseno sa: kosmagazin.com

Piše: Duško Miletković Souly

„Kada me pitaju ko je po meni najbolji jugoslovenski košarkaš svih vremena, ja kažem sasvim otvoreno: Vlade Divac! To je činjenica i zašto bih ja sada lagao, kad laž najviše mrzim na svetu. A sve zato da nekome ne bih izgledao prepotentan.“ Reče tako Vlade Divac onih tužnih devedesetih nekoj žutoj tiskovini i ostade živ. Možda i nije to rekao. A možda i jest. Možda ga je ponijela i koja crta više u društvu Jacka Nicholsona i O.D. Cruisera, njihovog omiljenog dilera s kraja minulog stoljeća.

Ma jok drugovi, zezam se samo, možda i pomalo neukusno, ne bi naš Vlade nikad, ma kakvi… A i nije da nije u pravu – i po meni ‘ladno mogao bi da ponese titulu najboljeg Yu-košarkaša ikad. Najboljeg da, ali nikako najvećeg – odgovorno tvrdim. U čemu je ta mikroskopska razlika između najboljeg i najvećeg – zapitat će se neki. Nije samo osam mjesta razlike u „Stojadinu“. Odgovor na ovo pitanje ne spada u kategoriju lakših pa je možda bolje da pogledamo zašto Vlade Divac jest najboljim jugoslovenskim košarkašem svih vremena.

NBA karijera ove ikone domaćeg košarkaštva jest i biće još dugo, dugo, najuspješnijom od svih. Prvim je Jugovićem koji se našao u najboljoj petorci novajlija, također prvim je koji je zaigrao na All-Star utakmici. Prvim je evropskim košarkašem koji je u NBA ligi kroz cijelu sezonu ostvario dvocifren prosjek poena i skokova, a na čelu je gotovo sviju statističkih lista koje tiču se domaćih momaka što okušaše se preko bare. Rijetko ozlijeđen, uvijek u stroju, premda često pospan i krmeljav, Divac je najtrajnijim i najkonstantnijim košarkašem domaćih korijena koji se oprobao u Americi. Kad je završavao aktivnu karijeru, 2005. godine, bio je tek trećim košarkašem u istoriji NBA koji je u karijeri zabio preko 13.000 poena, uhvatio više od 9.000 lopti, podijelio više od 3.000 asistencija i blokirao više od 1.600 lopti! Prva dvojica koja su to ostvarila zovu se Kareem Abdul-Jabbar i Hakeem Olajuwon.

Subjektivno ja moram da vam saopštim da sam u igrama Vlade Divca najviše i najdulje uživao jer karijera mu se protegla na punih dvadeset sezona vrhunskog basketa. Također stoji da je igrao ravnopravnu košarku sa svim najboljim facama NBA lige i samo doza neviđenog baksuzluka nije mu dala da se omrsi NBA naslovom o koji je bojovao sa onima najboljima, na vrhuncima njihovih karijera. Jordan, Olajuwon, Shaq… Sve su to bili dželati Vladinih nada, a Ameri, ma i čitav košarkaški svijet, imao bi o njegovoj karijeri dijametralno suprotno mišljenje da je kojim čudom Divac one jezive 2002. godine, na plećima dodatnih 11/9, sa Sacramentom uspio skinuti Lakerse upogonjene O’Nealom i Bryantom.

Osim prirodnog talenta i već pomenutih nevolja na klupskoj razini, kako u Jugi, tako i u NBA svijetu, Divac ima još jedan argument kada priča o sebi kao najboljem košarkašu povijesti ovih prostora. To su reprezentativna dostignuća u okvirima SFRJ tvorevine, a i one okljaštrene SRJ inačice. Nastup na 10 velikih reprezentativnih takmičenja, medalja na svakom od njih, od toga 5 zlata. U tih deset pojavljivanja na velikoj sceni i velika tri izbora u All-FIBA tim, tj. najbolju petorku nekog natjecanja.

Da nije bilo raspada Juge, međunarodnih sankcija zbog kojih je propustio tri uzastopna velika natjecanja, te još nekoliko izostanaka s velikih reprezentativnih smotri u periodu između 1992. i 2001. godine, Divac bi oduvao i samog Krešu Ćosića 441 (14 velikih medalja, 6 zlata) sa trona jugoslavenskih košarkaških uspomena! Ali, eto, devedesete su se desile, a Divac i njegov show s nekom tamo zastavom ih je sasvim fino najavio. S ovu stranu Drine nemate mnogo izbora – mora da mu zamjerite. Sasvim nebitno da li porijeklo, obrazovanje, uspjeh, zastavu il’ devedesete.

Još dok kontemplirah o neponovljivom Dinu Rađi iskapirao sam i neke stvarce u svezi Vlade Divca. Tako vam je to – krenete jednim putem a drugi vam se otvara. Ako je Dino u segmentu košarkaške sreće dobro prošao, Vlade jest baksuz na kub, Vlade je još i više – on jest najvećim igračkim gubitnikom Yu-košarice. Da li je priroda htjela da ga na neki način kazni nakon što podarila mu je toliko smisla za igru? Ako malo osvježimo umorne memorije internetskim servisima koji tome i služe, vidjet ćemo da je od onog sudbinskog polufinala sa Sovjetima u Madridu ‘86, pa sve do samog kraja karijere, Indianapolisa i grozomorne predstave protiv Argentine u finalu, pa i kasnije, Divac imao pregršt luzerskih momenata koji ga svrstavaju u sam vrh anti-clutch umjetnika. 007 anti-talent, ipak sjajan za moral svog tima, neophodan i na parketu i u svlačionici, a tako krhak u odlučujućim momentima na parketu.

I pored domaće titule Partizana u njegovoj premijernoj sezoni u crno-belom dresu, svi oni momenti nesposobnosti ponijeti sjajan, dubok i talentiran tim ponad Jugoplastike, curenje lopte iz obruča u zadnjim sekundama prve tekme finala plejofa ‘89, pogodak novčićem u glavu i gubitničko napuštanje terena u Splitu, sličan podbačajčić na F4 Eurolige ‘88, gdje je Partizan došao s najjačim timom turnira i svoje historije, pa i svi oni kasniji momenti proklete Amerike đe Vlade i nije imao neku pretjerano realnu šansu postati pobjednikom. Ne u tamošnjem košarkaškom establišmentu, pored spomenutih veličina koji također željeli su, možda malo više od Vlade, svoj dio kolača slave.

Pa onda ta reputacija koju je Divac u 16 NBA sezona stekao. Flop majstor. Sinonim za podbačaj. Kad u Ameriku, dokonca u sam Hoolywood, dođete sa 21 godinom iz neke balkanske zabiti zamijeniti Kareema Abdula-Jabbara u Lakersima i nastaviti showtime, bez ikakvog znanja jezika i bez nekog posebnog odbrambenog mehanizma, osim zlatnih ruku, kreativne košarkaške glave i svestrane ambicije čija maksima iznosi otprilike – više je manje – Vlade i nije imao nekog većeg izbora u svojoj prekobarskoj avanturi. Uvaljen mu je slatki naramak koji on, kao najugledniji Jugović u NBA nomenklaturi i danas poslušno nosi. Ako ukomponiramo neizbježnu stavku koja će navijeke drmati Amerikom – možda mu se to desilo i zbog toga što je najcrnji belac kojeg NBA poznaje.

Kad smo već u rasnih predrasuda, moram da priznam da ih i sam imadem. Naime, godinama sam kontao da je Paul Silas, bivši asistent kouč Vlade Divca iz Charlotte epizode karijere, rasistički obojen kompleksaš. I sam velik igrač, uz to i višestruki NBA šampion, Silas se usudio o Vladi izjaviti sljedeće – Vlade će u životu probati svaku stvar, ali jednu neće nikada, a to je raditi na poboljšanju svoje igre. Dugo sam mislio da se radi o neosnovanoj uvredi koja viri iz činjenice da je Vlade igračkim talentom bio superiorniji Silasu. Sve dok nisam u Halberstamu i njegovom klasiku Breaks of the Game našao da autor neobično cijeni Paula Silasa, upravo porad toga što nema rasnih ispada i što radan je i trezven čovjek koji promišlja.

Dvojako je to sa standardima, ISO nije JUS i ponekad vrlo slabo se razumiju, ali u jednoj stvari nemam ni najmanje sumnje, u njojzi se čak i ti standardi slažu – Vlade Divac stvarno je bio najbolji Yu košarkaš svih vremena. Isto kao što je svaki košarkaš u Panteonu, tj. motoru mog „Stojadina“, bio u nečem naj. Ako je Korać najlegendarniji, Daneu najistrajniji, Petrović najpopularniji, Delibašić najšarmantniji, a Danilović najnadrkaniji, Divcu sasvim pristojno paše – najbolji.

Što najbolji svih vremena podrazumijeva? Dugu, konstantnu karijeru tvrdoće čelika, bez većih ozljeda, nadnaravno igračko umijeće čitanja igre, dodavanja i realizacije, uspjehe i na klupskom i na reprezentativnom nivou, te karizmu koja sve to mora da poprati. A Vlade Divac ima itekakvu karizmu, barem u JUS sistemu vrednosti. Vlade Divac jedan je od najvećih ambasadora košarke i, kao jedan od evropskih pionira u NBA, zaslužan je za popularizaciju, evoluciju i globalizaciju igre. Uz sve navedeno, niko drugi od braće Jugovića nije ka od šale lupao rampe Jordanu i Bryantu, niko nije izluđivao Shaqa kako je to umio Vlade, niko drugi Pippenu i Barkleyu nije gurao loptu kroz noge, niko od Jugovića u NBA, sve do pojave Jokića, nije tako dopadljivo kreirao.

Košarkaš čijih utakmica sam se stvarno nagledao i zbog kojeg sam podosta nerava proćerdao, Vlade Divac imao je i još uvijek ima kozmičkim prahom posut životni put. Pošto je već najbolji (njegov kompanjon Rađa bio je najrazorniji) košarkaš jugoslavenske povijesti, red je da objasnim i zašto je onda tek devetim najvećim u stojadinovskom poretku. Najbolji i najveći nemaju veze jedno s drugim ili imaju, ali tek posredno. Najveći podrazumijeva sve ono što je Vlade imao plus apsolutni pobjednički sklop, 007 rapsodiju, dok najbolji podrazumijeva tek nesporno tehničko umijeće, navedenu karizmu i imaginaciju košarkaškog pjesnika.

Pošto skoro svakoj od legendi jugoslovenske košarke koja se šepuri bit motorom mog „Stojadina“ nedostaje sitnica kako bi bila baš onaj najveći, red je da kažem da Vladi Divcu fali jako malo da bio bio najvećim iako je tek na devetom mjestu moje ljestvice. Ako je njegovom kompanjonu, Dinu Rađi, falilo malo više toga da bi bio najvećim Yu-košarkašem historije, Divcu je nedostajalo jako malo, dlačica, dvije… Koliko točno? Ma eto samo da je onog glupavog, prepotentnog, rasistički nastrojenog Shaqa nabio nogom u dupe u tom finalu zapada ‘02 i onda sa Kingsima u finalu pomeo Netse, usput osvajajući naslov MVP NBA finala. Samo to ili je i ovo jako puno?

Znate braćo, Vlade je igrao najravnopravniju košarku nekoj NBA superzvijezdi u tom povijesnom finalu zapada 2002. godine. Niti jedan ex-Yu košarkaš, ni prije ni poslije toga, nije došao tako blizu potopiti američki košarkaški establišment. Da se desilo, rekao bih – Bogtemaza pa ovaj Divac je ludak, skinuo je Shaqove kombinaciju s trona, to nije uspija ni Sabas, tako da Vlade nije samo najvećim Yu-igralecom, već i ponajboljim evropskim španerom svih vremena. Nije se desilo iz više razloga, Sterna i sudijske mafije, ostrašćenosti prosječnog stanovnika Amerike, napada na WTC 11. septembra prethodne godine, Divčeve reputacije i karme, 0 od 6 za tricu Stojakovića u odlučujućoj, sedmoj tekmi, onog Webbera koji je uvik bio sisa (profinjena, ali ipak sisa), i hrpe drugih stvarčica, poput Vladine manije za spavanjem i količine ljubavi za usavršavajućim radom na košarkaškom terenu.

Tako Sabonis ostade kafenisat s Ćosom u nekoj njihovoj kategoriji, a ti Vlade, najbolji i najbaksuzniji košarkašu mrtve države – nisi uspija Amere preobratiti ka igrač, ma vraga, postao si veliki Amer i ti, ali možda sad ka biznismen budeš bolje sreće i još sasma malo, milimetrić, dva, pa će imadeš Shaqa za potrčka da ti nabavlja raznokakva zezanja diljem Bulevara sumraka.