Političko „zakucavanje“ Enesa Kantera

Screenshot/Youtube

Preneseno sa: kosmagazin.com

Piše: Vladimir Stanković

Košarkaši Njujorka doputovali su u London, na meč sa Vašington Vizardsima bez centra Enesa Kantera. Momak  visok 211 cm, rođen 20. maja 1992. u Cirihu, gde mu je radio otac, univerzitetski profesor, nije ni povređen ni bolestan, niti ga je trener izostavio iz tima. Nije putovao zato što se boji za svoju bezbednost jer je odavno u žestokom sukobu sa zemljom svog porekla, Turskom. Kanter je žestoki kritičar turskog predsednika Redžepa Taipa Erdogana, i još žešći sledbenik islamskog propovednika Fetulaha Gulena, političkog emigranta u SAD,  koga turske vlasti optužuju da je ideolog neuspelog državnog udara 2016. Toliko je opsednut Gulenom da je u avgustu 2016. promenio ime i postao Enes Gulen.

Kanter ne bira reči kada govori o Erdoganu koga naziva „diktatorom“, „manijakom“, „mesečarom“ itd, a vrhunac je izjava da je „Erdogan Hitler našeg veka“. Turska je zvanično zatražila od SAD izručenje Kantera zbog „pripadnosti terorističkoj grupi“, ali teško da će zahtev biti usvojen. Kanter je trenutno apatrid jer mu je Turska poništila pasoš, sada čeka američko državljanstvo. U međuvremenu je odlučio da ne putuje van granica SAD i Kanade. Tokom leta 2017. imao je neprijatnost u Indoneziji, gde je bio u jednom basket-kampu koji nosi njegovo ime. Turska je od indonežanskih vlasti zatražila njegovo hapšenje, nekako je uspeo da se skloni na vreme ali je slične neprijatnosti imao i u Bukureštu gde se privremeno sklonio na povratku u SAD.

 „Ne želim da rzikujem, Erdoganove ruke su veoma dugačke i svuda dosežu“, rekao je Kanter američkim novinarima.

Enes Kanter, ili Gulen, ima pravo na svoje političko ubeđenje i ono neće biti povod ovog teksta. Zadržaću se na Enesu Kanteru košarkašu. Oni koji prate mlađe kategorije zapisali su njegovo ime na Evropskom šampionatu za igrače do 16 godina igranom 2007. u Grčkoj, na Kritu. Bio je drugi strelac Turske sa 11,1 poenom iza Čana Maksima Mutafa koji je davao 18,3 poena u proseku. Bio je prvi skakač svog tima sa 9,8 uhvaćenih lopti i treći ukupno, iza našeg Dejana Muslija (11,8) i Čeha Tomaša Satoranskog (12,3). Naredne godine već je igrao za selekciju do 18 godina, i na EP u Grčkoj imao sjajne brojke – 19,1 poen i 14,6 skokova! Iste 2008. godine vratio se u kadetski tim Turske i na EP u Italiji potpisao 22,9 poena i 16,5 skokova. Amerika ga je prvi put videla na Nike Hoop Summitu 2010. Igrao je za tim ostatka sveta i završio meč sa 34 poena i 13 skokova, nadmašivši brojke Dirka Novickog. U Mecu 2009, ponovo na juniorskom šampionatu kontinenta, Turska je stigla do bronzane medalje pre svega zahvaljujući Kanteru, imao je prosek od 18,6 poena i 16,4 skoka. U borbi za treće mesto nadigrao je Jonasa Valančijunasa iz Litvanije, budućeg rivala u NBA, koji je ostao na 14 poena i 5 skokova.

U sezoni 2008/9. debitovao je za Fenerbahče u Evroligi, odigrao je 4 utakmice, na debiju 30. oktobra 2008. protiv Albe dao je 5 poena, ali će ga igranje u prvom timu turskog tima kasnije koštati zabrane nastupa u NCAA.

Bio je interesantan mnogim univerzitetima u SAD,  ali prvo je trebalo da završi srednju školu. Učinio je to u kalifornijskoj Stoneridge Preparatory School. Za studije je odabrao  Univerzitet Vašington, ali se predomislio i „potpisao“ za Univerzitet Kentaki. Nije igrao ni za jedne ni za druge, jer je studentska liga ustanovila da je primao pare dok je igrao za Fenerbahče… Ostao je na Kentakiju, pohađao nastavu, radio kao asistent i trenirao individualno.

Kada se vratio na teren nisu se videli tragovi pauze. Pojavio se na draftu 2011. i bio treći „pik“. Uzela ga je Juta u kojoj je ostao do 2015. Pre nego što je zaigrao u NBA, dok je još bio u ljubavi sa svojom zemljom, debitovao je za seniorski tim Turske na Evropskom prvenstvu u Litvaniji 2011. Tada sam ga jedini put gledao uživo, u meču protiv Srbije koji je naš tim tesno dobio sa 68-67 imao je učinak od 11 poena i 5 skokova, i prilično namučio naše centre Krstića i Perovića koji su dali po 8 poena. Prosek mu je tada bio 9,6 poena i 3,9 skoka. Igrao je u jakoj selekciji Turske sa Turkogluom, Tunčerijem, Iljašovom, Onanom, Arslanom…

U Juti je debitovao u sezoni 2011/12 sa prosekom od 4,6 poena i 4,2 skoka. Naredne je imao 7,2 i 4,3, pa sledeće 12,3 i 7,5. U četvrtoj sezoni imao je 13,8 i 7,8. Onda je prešao u Oklahoma Siti gde je u sezoni 2014/15 potpisao najbolje brojke – 18,7 poena i 11  skokova. Od 2017. nosi dres Njujork Niksa, u prvoj sezoni ostvario je 14,1 poen i 11 skokova, a na 41 utakmici tekuće sezone ima slične brojke- 14,4 poena i 11 skokova.

Zbog „političkog zakucavanja“ našao se ovih dana u žiži javnosti, ali s obzirom da ima tek 26 godina daće, nadam se,  povoda da se o njemu (više) piše  kao odličnom košarkašu.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*