Gledajući Last Dance nije nam nikako bilo jasno kako je Scottie Pippen bio toliko potplaćen. Na kraju smo saznali da je on zapravo od čistih NBA ugovora zaradio više od Jordana. To su mu uvelike omogućili Portland TrailBlazersi. Nakon raspada Bullsa uzeli su Pippena i oko njega stvorili poprilično kvalitetan tim. Čak možemo ići toliko daleko da kažemo da je ta generacija Blazersa jedna od boljih ekipa koja je ostala bez prstena. A bili su tako blizu…
Pippen je nakon odlaska Jordana u mirovinu isposlovao trade u Houston Rocketse. Tamo je potpisao novi 4 puta veći ugovor, ali nakon godinu dana ljubav se raspala. Posvađao se sa Barkleyem, glavnom zvijezdom ekipe i morao je otići. Tradean je Blazerse, ekipu koja je već do njegovog dolaska imala respektabilan tim. Čekali su ga Rasheed Wallace, Steve Smith, a iz Europe je stigao Sabonis.
Ujednačena ekipa
Ova ekipa Blazersa je bila sjajno izbalansirana. Na bekovima su igrali Mighty Mouse Damon Stoudemire i Steve Smith, krilo je bio Pippen, a pod košem su ordinirali tada mladi i strašno talentirani Sheed i Sabonis. Sjajan spoj mladosti i iskustva donio je toj ekipi najbolji ofenzivni rating u sezoni 1999/00, a uz to bili su i jedna od najboljih obrambenih ekipa Lige. Imali su sve, iako su Pippen i Sabonis bili u poznijim godinama i daleko od svog primea. Opet Pippenova obrana je i dalje bila na razini, dok je Sabonisu i to malo što je igrao u NBA bilo dovoljno da ga proglase jednim od najboljih dodavača na poziciji centra u povijesti Lige. Sabonis je već tada bio u 35. godini, imao je dosta problema sa stopalima i igrao je samo 25 minuta u prosjeku. I to je bilo i više nego dovoljno da demonstrira klasu.
Ovako dobar balans obrane i napada je bio strašno rijedak u to vrijeme. Nakon tih Blazersa samo su tri ekipe imale takve defenzivne i ofenzive ratinge kao ovi Blazersi. Dvije to tih ekipa su bili kasniji prvaci – Boston Celtics 2007/08 i San Antonio Spursi iz sezone 2006/07. Treća ekipa su bili Bullsi predvođeni Roseom i zamalo MVP-em Joakim Noahom 2010/11 sezone. Blazersi su te godine dominirali momčdskim statistikama, bili su jedna od najboljih šuterskih ekipa Lige, u top 10 po ekipnim asistencijama dok je obrana bila posebna priča. Bili su u top 5 po većini defenzivnih kategorija i slamali su protivnike strašnom obranom.
Dolazak Pippena je bio ono što im je trebalo. Iako su već imali respektabilnu ekipu, igrač s Pippenovim iskustvom i igranjem obrane je bio dio slagalice koji je nedostajao. Dominirali su te sezone, a u periodu od 21.12. pa do 27.2. imali su nevjerovatan 27-4 score. U playoff su ušli puni samopouzdanja. Regularnu sezonu su završili na 3. mjestu Zapadne konferencije i u prvom krugu išli na Wolvese Kevina Garnetta.
Sve je bilo spremno za duel mladih četvorki Sheeda i The Ticketa, no seriju je riješio Scottie Pippen. Podigao je svoju razinu igre, te sa 12,5 poena i 6,5 skokova u prosjeku u regularnoj sezoni, u prvom krugu Wolvesima je prosječno ubacivao 18,8 poena uz 7 skokova. Sheeda su uspjeli zaustaviti, no Pippen je bio nerješiva enigma i serija je završila 3-1 za Blazerse.
Nakon njih slijedili su stari Pippenovi znanci, Stockton, Malone i Utah Jazz. Tada već u poznijim godinama, Jazzeri su i dalje bili relevantan tim na Zapadu, no nakon ove serije bilo je jasno kako je njihovo vrijeme polako prošlo. Prve tri utakmice su otišle na stranu Blazersa, dobijali su redom 19,18,19 razlike i serija je praktički bila rješena. U trećoj su Jazzeri ipak malo održali nadu živom, te su smanjili na 3-1 ali to je bilo to od njih. Pippen je riješio posljednju utakmicu u seriji trojkom i bacanjima. Protivnik u finalu su im bili mladi Lakersi predvođeni Shaqom i Kobeom. Ovo će se ispostaviti kao jedna od najbolji i najnapetijih serija u novijoj povijesti NBA lige. Ako polufinale možemo nazvati padom Jazza, ovo finale možemo nazvati padom Blazersa.
The big Final
Početak serije je bio katastrofalan za Blazerse. Gubili su 3-1 a serija se vratila u Los Angeles. Činilo se kako izlaza nema, jer u samoj igri Blazersa postojalo je dosta problema. Damon Stoudemire je igrao samo 15 minuta u prosjeku, Harper i Bryant su bili fizički prejaki i preveliki za njega i bio je prevelika rupa u obrani. Sabonis se izmoren povredama mučio sa Shaqom (u to vrijeme nema ekipe koja se nije mučila sa Shaqom…) i činilo se kako je kraj Blazersa bio jako jako blizu. No, u Los Angelesu u toj utakmici stvari polako kreću na mlin Blazersa. Sjajnim utakmicama Pippena i Sheeda koji su svaki ubacili po 22 poena Blazersi vraćaju seriju u neizvjestnost.
Ipak ostalo je 2 meč lopte za Lakerse, a kada je u narednoj zakzao Pippen, a Kobe se raspucao opet se činilo kako spasa nema. Povratak iz još jedne bezizlazne situacija dovoljno govori kakva je ovo bila ekipa. Sa klupe je eksplodirao Bonzi Wells, ubacio 20 poena u 19 minuta i izborio 7. utakmicu. Uslijedio je pravi spektakl
Činilo se kako će Blazersi biti jedna od rijetkih ekipa koja se uspjela vratiti nakon 1-3 u seriji, a zapravo su postali ekipa koja je ispustila najveće vodstvo u 7. utakmici finala… Sve je izgledalo sjajno, nakon tri četvrtine imali su 71-58 i praktički utakmicu spremljenu u džep. Kobe i Shaq se nisu složii. Predvođenih sjajnim dvojcem i veteranima Horryem i Brianom Shawom preokrenuli su meč i na šokirali Blazerse. Alley up Kobea i Shaqa jedno je od najboljih trenutaka u novijoj povijesti NBA lige.
Leave a Reply