Sale Nacionale, ili simbol pobedničkog mentaliteta u košarci

U Zvezdi je proglašenn netalentovanim, Aleksandar Sasa Đorđević je na nagovor svoga oca (proslavljenog trenera Zvezde Bratislava Đorđevića) prešao u KK Partizan. Tamo je debitirao sa samo 17 godina i već tada nagovestio da će biti igrač za završne trenutke utakmice. U samo 2 minute igre presudio je tadašnjem viceprvaku Crvenoj Zvezdi trojkom u zadnjim sekundama. To je prva od kasnije ćemo videti, mnogih ključnih trojki u karijeri ovoga asa.

1991. godine Partizan je na vrhu svoje moći. Prije te sezone Sale je imao prvi dodir s NBA ligom. Bio je na probi u Bostonu, ali nažalost nije zadovoljio i na sreću navijača Partizana vratio se u svoj matični klub. Te 1992. godine Partizan je pokorio sve. Sa tada mladim Željkom Obradovićem na klupi i Saletom na terenu osvojili su Prvenstvo i Kup Jugoslavije, te Kup europskih šampiona. Otežana oklonost je bila ta što su sve domaće utakmice morali igrati na neutralnom terenu, a finale protiv Joventuda u Fuenlabradi u Španiji. Kod rezulatata 70:68 za Špance Sale u kasnije svom prepoznatljivom stilu pretrčava teren i sa sirenom donosi Partizanu prvu i jedinu titulu prvaka Europe.

Posle 9 godina među Grobarima Sale odlazi u Italiju i tamo igra za Phillips Milano i Fortitudo iz Bologne, te osvaja još jedan Kup Koraća. 1996. godine ponovo kratka avantura u NBA, ovaj put u Draženovim Blazersima. Nije se naigrao, te vrlo brzo se vraća u Europu u Barselonu. Ovaj izlet u NBA puno je pomogao Saletu te se vratio nikad bolji. Ukupno je osvojio 2 prvenstva Španije, te je bio izabran u All star ekipu zapada, te bio najbolji strelac i uzeo trofej u šutiranju trojki.

Ljuti Barsin rival Real Madrid je Saletova iduća stanica. Sa njima još uzima jedan trofej prvaka Španije. Posle 2 sezone vraća se u Italiju u Scavolini,gde ostaje jednu sezonu i posle svađe s upravom odlazi iz kluba, te završava karijeru tamo gde je i krenuo u europsku avanturu, u Milanu.

Za reprezentaciju Sale je posebna priča. Puno velikih utakmica, odlučujućih trojki, nema šta nam Sale nije podario u svojoj reprezentativnoj karijeri. Prva medalja sa juniorima 1986. u Austriji. Vodio ih je Pešić, a s njim su igrali i Divac, Kukoč, Rađa, Pavićević i drugi. Iduće godine upada kao 12. igrač u seniorsku reprezentaciju, koju je vodio veliki Krešo Ćosić. I tu počinje Saletova seniorska karijera i već u utakmici za 3.mesto donosi Jugoslaviji medalju. Iste godine osvaja zlato za juniore u Bormiu na svetskom prvenstvu. 1991. godine u Rimu, opet zlato za Saleta na Euru.

Da nije bilo sankcija, zbog kojih Jugosavije sve do 1995. godine nije bilo na prvenstvima, verovatno bi Saletova riznica bila i bogatija za koju medalju. No te 1995. opet Sale briljira, solidno odigrano prvenstvo sa 10-ak poena u proseku i onda eksplozija u finalu. Litvaniji sa Marčiulisom i Sabonisom je utrpao 41 poen uz 9/12 za tri poena i naravno zlato za Jugoslaviju. U Atlanti iduće godine opet medalja,ovaj put srebro posle izgubljenog finala od Amerikanaca.

1997. godine prekretnica. Prvo prvenstvo od osamostaljenja i bez Divca i Paspalja Sale je izabran za kapitena. I bome je kapitenski odigrao. U četvrtfinalu Jugoslavija se mučila sa žilavim Hrvatima, utakmica puna tenzija i onda kakav završeta. Flasback na 1992. godinu i Fuenlabradu. Sale uzima loptu nakon što je Rimac zabio oba bacanja za +2 Hrvata i pretrčava čitav teren i zabija trojku sa sirenom. Posle toga Jugoslavija je osvojila zlato i Sale je bio proglašen za najkorisnijeg igrača prvenstva.

I među zadnjim prvenstvima je bila 1998. godina. Jugoslavija je došla bez Divca i Danilovića, sa povređenim Saletom. Nisu ima davali velike šanse, no opet je tu Sale Nacionale. Preokret protiv Argentinaca u četvtfinalu i onda polufinale protiv domaćina Grka i za kraj Rusi. Sve pobede i još jedno zlato za Saleta. 2005. godine se oprostio od košarke i započeo je veoma uspešnu trenersku karijeru. I zasad dodao 2 srebra, na svetskom prvenstvu 2014. i olimpijadi 2016. godine.

Nakon neverovatno uspešne igračke karijere Sale se otisnuo u trenerske vode. Počeo je u “svom” klubu u inostranstvu. Milano ga je zaposlio 2006. godine. Tamo se zadržao samo godinu dana, a nakon toga je uzeo pauzu sve do 2011. godine i posla u Bennetonu. Sezonu je proveo u Panathinaikosu (2015 – 2016), potom sve godine radi u Bayernu (2016 – 2018), da bi ovoga leta preuzeo Virtus Bolognu gde je upraio svoje ‘momke’ iz reprezentacije – Miloša Teodosića i Stefana Markovića.

Iako je imao samo 2 godine trenerskog iskustva izabran je Dudinog naslednika i novog selektora Srbije. Iako relativno neiskusan (ali samo što se tiče staža) Sale je ostvario odlične rezultate sa Srbijom, te nastavio ono što je Duda započeo. Osim sjajnih rezultata nastavio je tzv “kult” reprezentacije, te odmah pokazao sjajne liderske sposobnosti i zavidno trenersko znanje.

Uzeo je 3 srebrne medalje, prvu na Svetskom prvenstvu 2014. godina, a zatim je na Olimpijadi u Riu stigao do finala sa Amerikancima koji su nažalost bili jači. Nakon toga je uslijedio i Eurobasket na koji je Srbija došla izuzetno oslabljena. Falilo im je gotovo pola ekipe, no Sale je uspio izvući najviše iz momaka koje je imao na raspolaganju i uzeo je još jedno srebro.