Trae, igrač zbog kojeg košarka izgleda magično i – jednostavno!

Screenshot

Na pitanje ko mu je bio najveća životna inspiracija, jedna od najvećih NBA zvezda danas odgovoriće bez razmišljanja:

“Moj deda, iako sam imao tek 10 godina kada je umro”. 

Svako leto, Trae Young, danas planetarno popularni košarkašk odlazi u Pampu da poseti grob svoga dede, Rayforda Younga I. I sigurno se Trae, plej Atlanta Hawksa i jedan od najboljih šutera u NBA, ne seća nekada velikih košarkaških imena, poput Juliusa Irvinga iliti Dr Džeja – odnosno nije imao priliku da ih gleda uživo, no njegov deda Rayford Young I ga je pričama o ovom mađioničaru košarkaške igre zarazio i nekako uvukao u magičnu igru čiji je Trae danas protagonista.

Davno, pre nego što je košarkaš Hawksa bio u planu, njegov je deda bio zvezda u srednjoj školi Pampa a jednu je godinu igrao na Western Oklahoma State Collegeu 1970-ih. Otac Trae Younga, Rayford Young II, bio je košarkaška zvezda Texas Tech-a za koje je postigao 1,525 poena od 1996. do 2000. i gde je čuvao je trenutno glavnog trenera Portland Trail Blazersa Chaunceya Billupsa i glavnog trenera LA Clippersa Tyronna Luea. Dok je živeo u Texasu sa svojom suprugom Candice, dobio je 1998. svoje prvo od četvoro dece – junaka naše priče, Trae Younga.

No, deda je bio taj sa kojim je Trae prvi šutirao na improvizovani koš, zakačena na vrata stražnjeg dvorišta. Sa kojim je po prvi put učio kako da šutira sa distance.

To je bio samo početak…

Kako je zaludeo NCAA

March Maddness je 2018. nam je doneo pregršt iznenađenja. Od toga da je poslednje plasirana ekipa izbacila prvoplasiranu, do toga da su neki top pickovi poispadali sa svojim ekipama vrlo rano na turniru. DeAndre Ayton, toga leta prvi pick koga su birali Sunsi, je izleteo u drugoj rundi sa svojom Arizonom, a najbolji igrač NCAA lige Trae Young i njegova Oklahoma izleteli su već u prvoj rundi. To ispadanje je označilo i kraj Youngove NCAA karijere, a nagoveštaj one važnije – u najjačoj ligi sveta. Netom nakom ispadanja Young je objavio kako će se prijaviti na nadolazeći draft.

Trae je te sezone zaludeo NCAA Ligu fantastičnim individualnim učincima. Predvodio je NCAA po proseku koševa i asistencija, a njegova Oklahoma je imala fantastičan start u sezonu gde su od prvih 16 dobili 14 utakmica. Uz to oborio je rekord NCAA lige po broju asistencija u jednoj utakmici, protiv Northwesterna je ubeležio čak 22 dodavanja.

Sjajnim šuterskim predstavama povukao je usporedbe sa najboljim šuterom NBA lige Stephom Curryem, te je sebi debelo podigao poziciju na draftu, gde je na kraju bio na 5. poziciji.

Godina drafta… i to kakvog

A te 2018. imali smo zaista jako draft. Bili su tu DeAndre Ayton, kao prvi pick, te Luka Dončić kao treći, Marvin Bagley kao drugi, Mo Bamba kao šesti. No, Hawksi su želeli samo njega jer uklapao se u viziju jedne atraktivne i napadačke ekipe kakvom je Atlantu video njen novi menadžment. Hawksi su ga birali kao treći izbor, iako je bio tek peti pick. Trejdali su ga u Dallas u zamenu za trećeg picka – Luku Dončića. Za mnoge tada neshvatljiv potez.

Young je veliki prospekt, a svoju visoku poziciju na ovom draftu zaslužio je sjajnim partijama u  prethodnoj NCAA sezoni, šuterskim i plejmererskim sposobnostima zbog kojih su ga mnogi poredili sa Stephom Curryjem. Pogotovo što je menadžer Atlante Travis Schlenk želeo da napravi nešto poput “istočnih Warriorsa“. No, svoju viziju ipak je morao malo prilagoditi. Osnova Ratnika je bila fantastična tranzicija, šut, te izuzetno pokretni napad s puno cutova. Zbog tadašnjeg rostera Atlante nije se to moglo do kraja implementirati. Možda i bolje, jer Hawksi su prilagodbom dobili ponajbojli duo Lige – Young & Collins. Sa Youngom je trenersko osoblje najviše radilo na donošenju odluka u pick and rollu. Na sveučilištu je više bio scorer, ali Hawksi od njega prvenstvno žele napraviti sjajnog playmakera, čovjeka koji je motor ekipe i koji pokreće stvari.

Obzirom na prve nastupe na Letnjoj ligi 2018. činilo se da su Hawksi pogrešili. Mučio se Young sa šutom i ukupno pogodio samo 9/36 šuteva tokom Lige. Većina pokušaja čak nije niti bila blizu obruča i Young je izgledao kao da baca cigle. Već u Las Vegasu je proigrao i pokazao zašto su ga Hawksi izabrali. Kao i u Letnoj Ligi, početak u NBA Ligi je bio dosta težak. Dosta je promašivao, te se još uvijek navikavao na novi stil igre. No, vrlo brzo je proigrao. U ovom sistemu Hawksa gdje je on dominantni playmaker počeo je igrati besprekoran pick n’roll, a kako je sezona odmicala i njegova šuterska forma je rasla. Neviđen “boom” je imao nakon Allstara – upisivao je 24,7 poena uz 9,2 asista u proseku,a čak je i smanjio izgubljene lopte u tom periodu.

Zbog građe i stila igre ga najviše uspoređuju baš s Curryem, no Young ima jednog drugog idola.Već tada smo znali na kome će bazirati igru.

“Kada sam odrastao najdraži igrač mi je bio Steve Nash. Iako ih pokušavam ukombinirati, pokušavam ipak više biti Steve Nash, nego Curry. Iako me često uspoređuju s Curryem zbog stila igre i slažem se s tim. No Nash je Hall of Famer, ne sumnjam da će i Curry biti nakon karijere. No želim pokazati da znam dodavati. Moram na tome raditi i biti još bolji,” izjavio je Young.

Young ima odličnu viziju, te dobro čita igru. Ukoliko obrana pogriješi i ostavi prazan reket, Collins sigurno dobija loptu za lagano zakucavanje. Njihova kemija je sjajna, te bi mogli predstavljati ogroman problem u nadolazećim sezonama.

Zanimljivo je da ukoliko poredimo statistiku Younga i Curryja i njihove prve četiri sezone u NBA, čini se da je Trae nešto produktivniji igrač, no Curry besprekorniji u šutu za tri poena.

Trae u svoje prve četiri sezone – regularni deo

Curry u svoje prve četiri sezone – regularni deo

Trae u svoje prve četiri sezone – play off

Curry u svoje prve četiri sezone – play off

Nekad idoli danas kolege

Do dolaska u NBA ligu, niko nije ni sanjao da će Young vrlo brzo postati jedan od najučinkovitijih i najatraktivnijih igrača lige, te zaštitno lice Atlante oko koje ekipa gradi svoju budućnost.

Do nedavno, bio je samo “talentovani mali“ koji je redovno išao na kampove, slikao se sa NBA zvezdama i delio svoje fotografije na društvenim mrežama. Trae je pokazao i kako obični klinac iz komšiluka može dodirnuti zvezde i koristiti prilike koje mu se pružaju. Tako su fotke 11-godišnjeg Younga sa Durantom, Griffinom, Westbrookom postale viralne…

Sezone sazrevanja

A u drugoj sezoni za Traea u NBA, činilo se da vizija novih “Ratnika“ posustaje. Od najtalentiranijeg trojca, jedan je opravdao očekivanja, jedan je bio jedva zdrav, dok je treći glupošću uništio sezonu 2019-2020 Hawksa. Young je isporučivao svoje brojke, igrao svoju igru, tim je stagnirao. No uz Younga polako su rasli i drugi igrači. Young je imao prosječno 0,8 poena kao primarni ball handler u pn’r, što ga svrstava u gornju polovicu Lige. Također Collins je bio među najbolji rolerima u Ligi, sa 1,26 poena u prosjeku. Young ima odličnu viziju, te dobro čita igru. Ukoliko obrana pogriješi i ostavi prazan reket, Collins sigurno dobija loptu za lagano zakucavanje. Njihova kemija je sjajna, te bi mogli predstavljati ogroman problem u nadolazećim sezonama. Baš taj pick n’ roll je ove sezone odveo na jednu novu razinu. Young je treći strijelac Lige i drugi asistent. Podigao je igru na novu razinu, a ispisao je istoriju izborom na All Star. Postao je jedini igrač koji je izabran u startnu All Star petorku iz ekipe koja je poslednja na tabeli. Trae je na terenu nezaustavljiv, ubacuje iz svih pozicija na parketu a posebno je opasan iz picka. Kada igra protiv centra kao što je Embiid koji zonira u reketu, Young ima previše prostora. “Zaključa” svog obrambenog igrača na leđima koji ide iznad picka kako ne bi mogao šutirati, te dođe do reketa. Pokazao je zavidan repertoar floatera i polaganja na obruču, a kada mu to ne uspe, ne libi se potegnuti sa 8 metara. Kada to sve ulazi onda dođemo do toga da je Young već kao sophmore jedan najboljih strelaca Lige, a Hawksi igraju poletnu, atraktivnu i efikasnu košarku. Budućnost Hawksa je blistava.

Naredne godine gledamo drugu priču…

Hawksi su bili među najugodnijim iznenađenjima sezone 2020-2021. Mlada, potentna ekipa nagovestila je borbu za playoff potpisom Bogdanovića, Gallinaria i nešto pre Capelle, no nitko nije očekivao da će stići ovako daleko – čak do finala Istočne konferencije. Sjajne igre i forma glavnih igrača se nastavila i u playoffu, gdje su Hawksi odigrali briljantno. Prvo su pali nezgodni Knicksi, a zatim su praktički završili Simmonsovu eru u Sixersima tako što su ih izbacili fantastičnim preokretom u sedmoj utakmici. U Finalu istoka pružili su snažan otpor kasnijim šampionima Bucksima, no preko Giannisa i društva jednostavno nije išlo. Prvo ime Hawksa, Trae Young nastavio je napredovati iz sezone u sezonu. Tako je ove, iako je ostao na gotovo istim prosjecima kao i prošle sezone, drastično podigao svoju efikasnost. Uzimao je pametnije šuteve, često je završavao na liniji bacanja (ponekada i prečesto) a nije zanemario ni svoju prepoznatljivu dalekomentnu paljbu, sa 7,8 i više metara. Ono što defitinivno upada u oko je suradnja Younga sa svojim centrima. Otkako su formirali duo Young – Collins, redovno su pri vrhu u uspješosti pick n’rolla, te po broju koje su razmijenili (iako je Young puno češće u ulozi dodavača). Uz Collinsa, Young je dobio još jednog centra koji je navikao na sličnu suradnju u picku, Clinta Capelu. Clint je u Rocketima “živio” od Hardena i njegovih dodavanja, a sada se “prešaltao” na Younga”. Collins i Young su prošle sezone bili treći duo po kombiniranim asistima, a Capela i Young su bili peti. Hawksi su tako jedina ekipa koja je imala po dva para u samom vrhu po kombiniranim asistima. Sjajna suradnja Younga sa svojim centrima se nastavila. Izvanredno čita igru, daje pasove u pravo vrijeme i Capela i Collins to definitivno znaju iskoristiti.

Sezona 2021-2022 bila je sezona razočarenja. Bar na timskom nivou jer Hawksi nisu ni izbliza bili dobri takmičarski kao sezonu ranije. Ispali su već u prvom krugu play offa, od Miami Heata. Iako su Atlanta Hawksi propustili ispuniti očekivanja na klupskom nivou, Trae Young postaje sve bolji i bolji. Imao je najbolju šutersku sezonu u karijeri, i to je činio dok su protivničke odbrane nikad brutalnije igrale na njemu pokušavajući da otupe oštrice njegovih šuteva i forsirajući ga da deluje iz izolacije. I nisu uspevale. Youngovo radno opterećenje u izolaciji poraslo je za neverovatnih 293%. Young je u proseku postizao 28,4 poena i 9,7 asistencija po utakmici, i jedno i drugo više nego prethodne sezone. Uz to imao je i manje izgubljenih lopti, 1,4 slobodnih bacanja manje po utakmici i sa povećanom učinkovitošću šuta – imao je  53,6 % šuta iz igre, najviše u karijeri. To nisu male brojke za momka koji igra tek četvrtu NBA sezonu a već je dokazani lider i All star kalibar. Završio je šesti u NBA po broju poena po utakmici i treći po broju asistencija po utakmici, dok je vodio Hawkse do drugog najboljeg napadačkog rejtinga u ligi. Glavni trener Hawksa Nate McMillan kontinuirano je insistirao da njegov tim igra napadački, i ne iznenađuje da je najveći teret pao na Younga – kao najopasnije i najubojitije oružje. Samo četiri igrača u ligi imala su više pokušaja šuta radeći u izolaciji od Younga, a samo je jedan od četvorice, Jayson Tatum, gađao je manji postotak iz tih poseda. Trae je znatno slabije odigrao play off, i te su njegove partije svakako podložne analizi i argumentovanoj kritici. Njegov učinak u playoff seriji protiv Miamija (15,4 poena, 6,0 asistencija) nije bio na istom nivou kao ono što je pokazao tokom prošle sezone kada su Hawksi igrali finale Istoka. Young definitivno ne može sam i treba mu pomoć, i to u ulozi sekundarnog playa koji bi mogao odmeniti Younga kada je na klupi.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*