Dražen Petrović, košarkaški Mozzart, kako su ga zvali, počeo je trenirati košarku sa 13 godina u rodnom Šibeniku. Bio je izuzetno talentiran, ali je imao i nevjerovatnu radnu etiku već od malih nogu. Prvi je dolazio na trening, a zadnji odlazio. Dizao se u 6 sati prije škole da bi odradio trening. Nebrojeno puta je bio sam u dvorani i šutirao i driblao stolice. To mu je omogućilo ulazak u prvu ekipu već sa 15 godina. Brzo se prometnuo u pravu zvezdu ekipe te je vodio KK Šibenik do 2 finala Kupa Radivoja Koraća (1982, 1983). Oba su nažalost izgubili od istog protivnika francuskog Limogesa. 1983. godine Šibenka je došla do finala playoffa Jugoslavenske lige i igrali su, u sad već kultnoj utakmici, s KK BOSNA iz Sarajeva.
Dražen je bio još golobradi 18-godišnjak, ali to ga nije sprečilo da u maniri velikog strelca zabije oba slobodna za pobedu. No, to nažalost nije dugo trajalo, već idući dan oduzet im je naslov za zelenim stolom, i donesena je odluka da se utakmica ponovi. Šibenka i Dražen su to kategorički odbijali, Dražen je i izjavio poslije tog incidenta:
”Svoju zlatnu medalju nikome ne dam. Što se mene tiče, mi smo prvaci.”
Iduće sezone teška srca napušta voljeni Šibenik i odlazi u Zagreb, u KK Cibona. Tamo je već bio njegov stariji brat Aleksandar Petrović. U Ciboni je igrao fenomenalno, srušio je mnoge rekorde koji stoje i dan danas. U prvoj sezoni uzima Prvenstvo i Kup Jugoslavije, te Eurokup protiv Real Madrida, kojem je zabio 36 koševa. U finalu prvenstva pala je Crvena Zvezda (2-1 u seriji), dok su u kupu dobili Jugoplastiku. Iduće godine Dražen je opet u pohodu sa svojom Cibonom, osvaja Euroligu, ovaj put protiv Žalgirisa i Sabonisa, dok u finalu Kupa pada Bosna. Ligu gube od vječnog rivala iz „grada košarke“ KK Zadar.
Te sezone je Dražen postavio jedan neverovatan rekord. U 1. kolu Jugo Lige, Cibona je dočekivala slovensku Olimpiju. Zbog administrativne greške, u kojoj su zakasnili sa prijavom igrala, Olimpija je bila primorana igrati s junorima i kadetima. Interni dogovor u Ciboni je bio da Dražen proba srušiti rekord Radivoja Koraća koji je 1964. godine zagrebačkoj Mladosti zabio 74 poena. Mozart je kao i uvijek ozbiljno shvatio svoje protivnike i nije im popuštao ni mrvicu. Do poluvremena je bio na 67 poena, a završio na neverovatnih 112.
Draženu nije bilo strano zabijati 40,50 pa i 60 poena na utakmici, npr protiv Limogesa u Euroligi zabio je 10 trojki, 51 poen i stigao podeliti i 10 asista. Dok protiv talijanskog prvaka Simac Milana je zabio 45 i podelio neverovatnih 25 asista. Završio je u Ciboni sa prosecima od 37,7 poena u prvenstvu i 33,8 u Europi. Te sezone Blazersi ga biraju 60. pickom na draftu. No Dražen je imao druge planove, odlučio se na odlazak u Španjosku u Real Madrid. Ali postojao je jedan problem, tadašnji sportski zakon nije dopuštao igračim da igraju profesionalno izvan države prije 28. godine, no Jose Antonio Arizaga, agent koji je vodio prelazak Dražena u Real bio je vrlo uporan i Dražen se 1988. priključuje Real Madridu. U Španiji je proveo samo jednu sezonu, ali dovoljnu da ostavi odličan utisak. Prvenstvo Španije mu je izmaklo,u finali ih je dobila Barca, dok je im je Real uzvratio u finalu kupa. Uzeli su i Euroligu protiv Snaidera, a Dražen im je sasuo koš sa čak 62 poena. Postavio je još rekorda u ACB ligi, najviše trojki na utakmici finala (8) i najviše poena (42).
Posle te sezone 1989. se odlučuje na odlazak u Ameriku u ekipu koja ga je draftovala Portland Trailblazerse. U početku ga je dočekala velika konkurencija, Terry Porter i veliki Clyde Drexler. Dražen je bio fizički dosta slabiji od američkih igrača, te je to puno utjecalo na njegovu minutažu. Samo 12 minuta u proseku i 7,4 poena i sporedna uloga u napadu, nikako nije zadovoljilo Dražena. On je bio igrač koji je navikao imati loptu u rukama i kreirati koševe, čovjek koji je postavio toliko rekorda u Ciboni u Realu sada je sveden na spot up šuter. Napokon mu je prekipilo 1991. godine. Blazersi su doveli još jednog beka Danny Aingea i Draženu se minutaža još više smanjila, te je nakon 38 utakmica zatražio trade. Zahtjev mu je bio udovoljen i prelazi u New Jersey Nets. 23. decembra 1991. godine dolazi u Netse te mu se minutaža odmah povećava na čak 20,4 minute u proseku. No iduća sezona je bila prekretnica za Petroa (Petro kako su mu tepali Amerikanci). Postao je vođa ekipe i uveo ih u playoff, te su zabilježili čak 14 pobjeda više u odnosu na prošlu sezonu. Zabijao je 20,6 poena uz neverovatne postotke. Čak 51% šuta iz igre što ga je svrstalo među najbolje bekove lige i još je predvodio Netse u postotku slobodnih bacanja. Iduća sezona je bila najbolja u Mozartovoj NBA karijeri. 3. NBA petorka, 11. po prosjeku poena (22,3) i drugu sezonu zaredom čak 45% šuta za tri poena.
No učinjena je i velika nepravda, jedini od prvih 13 strelaca lige a da nije dobio pozivnicu za All star. Pozvan je bio na takmičenje u šutiranju trojki ali je to odbio. Posle te sezone bilo je mnogo špekulacija oko njegova nastavka karijere. Nije se baš slagao s upravom Netsa, te je čak i povratak u Europu bila izgledna opcija, no nažalost nismo dočekali da vidimo gde će košarkaški Mozart nastaviti karijeru. Išao je sa utakmice Hrvatske reprezentacije, ekipe koju je volio više od ičega i ni u ludilu nije propuštao utakmice, pa niti one kvalifikacijske, i toga kobnog 7. juna 1993. godine ostali smo bez jednog od najvećih košarkaša ikad. Doživio je prometnu nesreću na njemačkom Autobahnu i poginuo na licu mjesta.
Duel s Najvećim
Najveći ikad, Michael Jordan izuzetno je cijenio i poštovao Dražena, što je i sam naglasio nekoliko puta.
“Uživao sam igrati protiv Dražena. Veliki igrač. Uvijek je bio do kraja koncentriran, ničega se nije bojao. Kada god smo igrali jedan protiv drugog išao je snažno na mene, kao i ja na njega. Naši duelu su uvijek bili do samom ruba, nažalost bili su kratki i nije ih bilo dovoljno. Za kratko vrijeme ostavio je baš dubok trag u NBA,” izjavio je jednom prilikom Jordan.
Prvi duel su njih dvojica imali kada je North Carolina ugostila reprezentaciju Jugoslavije 1981. godine. Jordan je bio ponajbolji u redovima svog sveučilišta, dok se Petro nije upisao u strijelce u toj utakmici. Naredni duel je trebao biti u Los Angelesu na Olimpijadi, ali na tom turniru Jugoslavija i Amerika nisu odigrale niti jedan meč. Ameri su uzeli zlato, Jugoslavija broncu, a njih dvojica su imali gotovo identične brojke na tom turniru. Dražen u prosjeku 17,5 poena u 25,9 minuta uz 54,2% šuta; Jordan 17,1 poena u 21,5 minuta uz 54,3% šuta.
U NBA susreli su se nekoliko puta, a Dražen se uvijek trudio barem malo zagorčati život tada neprikosnovenim Bullsima. U karijeri je imao oko 17 poena u prosjeku protiv Chicaga i Jordana.
Od 7.6.1993. Europska i Hrvatska košarka više nisu iste. Napustio nas je u naponu snage, sa samo 29 godina i bio je pred potpisom ugovora karijere. No ta neverovatna karijera je tragično i prerano prekinuta. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je brdo medalja, da bi 1992. godine vodio Hrvatsku do njenog najvećeg uspjeha dosad, srebra na OI u Barceloni, kada su bili većinu utakmice ravnopravni sa jedinim pravim Dream Teamom.
- Sudar svetova: Dream team protiv Dražena i co.
- Dražen: Mali, zapamtit ćeš kad ćeš igrati u reprezentaciji… Nikad više!
Čak su i vodili u jednom periodu, a Dražen je normalno bio najbolji i rame uz rame sa najvećim Jordanom. Zabio je 24 poena i s ponosom podigao srebrnu medalju.
netsi i bullsi su bili zestoki dueli