“Martovsko ludilo” je turnir koji je svake godine poznat po pregršt iznenađenja i upsetova, no ove godine imamo jednu nevjerovatnu priču ekipe iz Chicaga koja je još uvijek živa. Omaleno sveučilište Loyola Chicago je imala nevjerovatan niz i put do Final Eighta, a sinoć su izborili i svoj prvi Final Four još od daleke 1964. godine. Junaci iz “Vjetrovitog grada” su dosada u svakom matchupu bili underod, no svaki su dobili, pa je tako sinoć pali i momci s Kansas Statea.
U dosadašnjem tijeku turnira Loylola je prva tri kruga dobila s kombiniranih 4 poena razlike, dobili su obje utakmice praktički u posljednjoj sekundi, no sinoć je Kansas nastradao s velikih 16 poena razlike. Priča je počela s trojkom Dantea Ingrama u posljednjoj sekundi protiv Miamia. Loyola je bila underdog, no ovaj upset se čak i mogao očekivati. Miami iako ima dobru ekipu, bili su “zreli” za pad. Ingram je to potvrdio i poslao Loyolu u drugi krug.
Nakon Miamia slijedio im je Tennessee. Ovdje je upset bio veći jer Tennessee je bilo treće rangirano sveučilište u konferenciji. Presudila je odlična timska igra Loyola koja im je postala i zaštitni znak na ovom turniru. U njihovom timu svaki puta iskoči neki drugi igrač, a u ovoj utakmici asistirali su čak 17 puta od ukupno 22 upućena šuta iz igre. Presudio je njihov najbolji strijelac Clayton Cluster, ovaj puta je to bio midrange šut, a ne trojka kao prošlu utakmicu. Ipak im je sada bilo dovoljno i dva poena da pobjede.
Protiv Nevade u idućem krugu je bilo napeto, no ovaj puta Loyola je ušla u posljednje sekunde s prednošću. Uspjeli su se obraniti i opet pobijediti, opet s jednim poenom razlike. Tako da su momci iz Chicaga stigli na Elite Eight s velikim samopouzdanjem. Tamo ih je čekao Kansas i Loyola ih je totalno razbila. Prvi puta da nismo imali “zanimljivu” i egal završnicu, te je Loyola dobila ovo s čak 16 poena razlike. Vodili su u jednom trenutku s čak 23 poena razlike, te pobjeda gotovo čitav meč nije dolazila u pitanje.
Zanimljivo je i da Loyola ima posebnu navijačicu. Njihov lucky charm je 98-godišnja baka, Sister Jean koja je kapelan ove ekipe. Još od 1985. godine Sister Jean okuplja ekipu i zajedno održe molitvu prije svake utakmice. Ona je na gotovo svakoj utakmici Loyole, a pogotovo ne propušta ovogodišnji March Madness. Sister Jean je također bila na Loyoli kada su prvi puta uzeli naslov prvaka. Došla je na sveučilište davne 1961. godine, dvije godine prije povijesnog naslova.
Loyola Chicago players greeting Sister Jean on the way to the locker room. pic.twitter.com/o5VOnyqcd5
— Nathan Enserro (@nenserro) 24. ožujka 2018.
Sve utakmice su dobili izuzetno čvrstom obranom i pametnom igrom u napadu. Nemaju izrazitu zvijezdu i ne ovise o jednom igraču, te su zbog toga posebno opasni. Najbolji strijelac im je Clayton Cluster koji postiže malo više od 13 poena u prosjeku, a osim njega još čak 4 igrača postiže preko 10 poena u prosjeku. Tijekom čitavog turnira imaju fantastičan šut iz igre, te vrlo malo izgubljenih lopti. U ovoj ekipi nastupa čak i jedan naš igrač. Bivši igrač Cibone Bruno Skoka je rezervni play ove ekipe. Igra preko 10 minta u prosjeku i vjerovatno nije ni zamišljao kako će biti član ekipe koja je najveća priča March Maddnesa ove godine. Sada su izborili Final Four na kojemu će igrati protiv Michigan State. Ovo im je prvi FF još od 1963. godine. Tada su prvi puta nastupili i osvojili naslov. Ukoliko ponove tu davnu 1963. godinu imati će uvjerljivo najljepšu priču u povijesti March Maddnesa. Iako su i sada već jako blizu…
Leave a Reply