Najbolji igrači po decenijama, 1950-60: Prva NBA superzvezda

bob cousy
Kosmagazin

Preneseno sa: Aktualac

Napravili smo listu najboljih 10 igrača po decenijama. U obzirom smo uzeli klasičnu postavku sa po dva beka, dva krila i centrom u postavi. Za izbor igrača u dve najbolje petorke prevashodno se gledao broj All Star selekcija, zatim All NBA timova, a prednost u postavama bi dobijali MVP igrači sezone, kao i igrači sa većim timskim uspesima. U konačnom, ako su poređenja bila približno ista, uzimala bi se u obzir i lična statistika, a kao poslednja stavka eventualno bi išla i lična ocena autora liste ?

Prvo ćemo odrediti dve najbolje petorke sa samog početka NBA Lige,a to su pedesete godine prošlog veka. Svi odabrani igrači su i Hall Of Fame igrači, pioniri ovog sporta i osobe koje su počele da krče put sadašnjim milionerima. NBA je od 1951.godine uvela i All Star utakmice, od 1955. nagradu za najboljeg igrača Lige, a All NBA postoji od kada i NBA. To je bilo vreme kada je NBA tek počela da se razvija, igralo se u malim salama, novac se isplaćivao često na desetomesečnom nivou, a Liga se otvorila i za Afroameričke igrače koji su se u NBA u početku teškom mukom probijali da uopšte dobiju ugovor,a kamoli da igraju i postanu dominantna sila. Da ne dužimo sa istorijom, izbor dve petorke bi izgledao ovako (u zagradi je broj All Star selekcija u toj deceniji) :

Prva postava:

C George Mikan……….(4)
F Dolph Schayes………(9)
F Bob Pettit……………..(5)
G Bill Sharman…………(7)
G Bob Cousy……………(9)

Druga postava:

C Ed Macauley………….(7)
F Vern Mikkelsen……….(6)
F Paul Arizin……………..(7)
G Slater Martin………….(7)
G Andy Phillip……………(5)

U periodu kada NBA Liga nije imala ni termine na televiziji, a video snimci iz tog perioda gotovo da nisu ni dostupni, jedini način na koji možemo ocenjivati uspehe pionira NBA jesu nabrojane stavke na početku teksta. Ono što se zna, to je da je George Mikan, centar Minneapolis Lakersa bio prva velika zvezda i najdominantniji igrač u NBA, kao i to da je Bob Cousy bio prvi bek koji je imao status zvezde. Njegov saigrač, Bill Sharman, na ovoj listi se nalazi ispred playa Lakersa Slatera Martina – i pored čak pet titula Martina u tom periodu. Ipak, ako se gledaju indvidualne nagrade, Sharman je 4 puta bio u prvoj postavi Lige i dva puta u drugoj, a Martin je pet puta bio u drugoj postavi. Dolph Schayes i Bob Pettit su neupitni kada je reč o najboljim krilima pedesetih, a njihove zamene bi bili Paul Arizin i Vern Mikkelsen. Pettit je i dva puta bio MVP Lige u tom periodu i trostruki MVP All Star utakmice, a Schayes je učestvovao na svim All Star mečevima te decenije. Vern Mikkelsen je bio jedna od najvećih legendi Lakersa pre nego što su se preselili u Los Angeles, osvajač 4 titule šampiona. Rezervni centar bi bio Ed Macauley, sedmostruki All Star i šampion Lige sa Sent Louis Hawksima, jedinom titulom u istoriji Hawksa. Macauley je isto tako bio i prvi MVP prve ikada održane All Star utakmice. Ekipu od 10 igrača upotpunio bi play Andy Phillip, bek Phile, Bostona i Pistonsa. Petostruki All Star, učesnik 4 NBA finala u tom periodu uz jednu šampionsku i dve titule najboljeg asistenta Lige.

Pored ovih 10 igrača, svakako treba spomenuti i Dick McGuirea, sedmostrukog All Star beka Knicksa i Pistonsa koji je jednom završio u drugoj petorci Lige i Bobbyja Wanzera, osvajača jedne titule i tri puta igrača u drugoj postavi šampionata. Wanzer je celu karijeru proveo u Rochester Royalsima, preteči današnjih Sacramento Kingsa. Na krilu nije bilo mesta ni za Harryja Gallatina, sedmostrukog All Star igrača Knicksa i Pistonsa. Međutim, priča oko Larryja Fousta je možda i najzanimljivija. Centar Fort Wayne Pistonsa i Minneapolis Lakersa je tokom pedesetih imao 8 All Star selekcija, a kuriozitet je da je igrao u pet NBA finala i svih pet – izgubio! Po tom kriterijumu, jedini gori od njega su Lebron James sa 6 izgubljenih finala (ali i tri titule) i tandem Lakersa Elgin Baylor (7) i Jerry West (8 izgubljenih i jedna titula). Od svih nabrojanih igrača, samo Foust nikada nije uvršten u Hall Of Fame. Kriterijumi oko ulaska u ovu eminentnu ustanovu se znaju, a kako ih Foust nije ispunio – ostaje nepoznanica.

Treba istaći da je Liga lutala od 17 klubova 1950.godine, do samo 8 timova poslednjih nekoliko sezona pedesetih godina, kao i to da se od 1953-54 ustalilo da Liga ima 72 sezonske utakmice. Ako još nešto treba istaći za ovaj period koji se može nazvati i praistorijom NBA Lige, to je činjenica d aje u sezoni 1956-57 u Boston Celticse stigao Bill Russell, igrač koga ćemo tek spominjati u delu o najboljim igračima Lige šezdesetih godina.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*