Tim - iznad svega! - Ostatak Sveta

Piše: Davor Marko, Ostatak sveta

Iako prijateljski mečevi i pripremni turniri nistu merilo, jer forma se tempira za najvažniji deo – knock out fazu velikih takmičenja, ono što je selekcija Srbije pokazala u dva meča protiv Grka i Crnogoraca svakako ohrabruje. Đorđević je odmarao Tea, Raduljicu, Kalinića u drugom meču, plus je igrao bez povređenih Nedovića i Simonivća (kako se stvari odvijaju, bez njih će ići na Evropsko prvenstvo).

Za razliku od Hrvatske koju na pripremama vode dva vanserijska igrača – Dario Šarić (koji igra u životnoj formi, kada ga poredimo sa svim igračima na načim prostorima) i Bojan Bogdanović, ili Slovenaca koje predvodi novo ‘čudo od igrača’, i projektovani visokorangirani pick za naredni draft – Luka Dončić, ekipu Srbije krasi, pre svega – timski duh. To je filozofija selektora Đorđevića koji je bio vanserijski igrač, i koji je i sam znao lucidnim potezima rešavati utakmice. Ali, takve utakmice ne igraju se svaki dan. Zna to Sale Nacionale, i zato je od početka rada sa reprezentacijom gradio – tim, bez obzira na to ko je na terenu i na klupi. To je donelo tri uzastopna polufinala na tri velika takmičenja, i dve medalje – svetsku i olipmijsku. Doktorski rad selektora Đorđevića u dosadašnjem periodu možemo videti u polufinalnom meču protiv Australija na OI 2016, gde je demonstrirano sve na čemu on asistira. A NBA petorka ‘kengura’ provela se kao bosa po trnju:

Kako bez petorke?

Na ovo će EP Đorđević bez petorice važnih igrača. Važnih jer u njegovoj dugoročnoj viziji svi su oni bili deo tima. Svi su davali doprinos dosadašnjim uspesima, i u dresu reprezentacije znali su odigrati utakmice kakve nisu do sada igrali (setimo se samo nastupa Raduljice, odnosno Kalinića protiv Grka, na SP 2014). Kao takvi, svi su zamenjivi, i to je stvar koju Đorđević zna. U njegovom sistemu nema zvezda, ima samo tima i timskih zadataka, i neverovatne, fanatične, odbrane koja je bila i ostala zaštitni znak srpske košarke, nakon raspada Jugoslavije.

Nemanja Nedović poslednji je u nizu onih koji zbog povrede verovatno neće moći da pomogne svojim drugarima. U pitanju je sjajan, vrlo zahvalan igrač, sa odličnim atletskim sposobnostima i ‘mudima’ da pogodi kada treba, kao što je bio slučaj sa Špancima 2015 godine. Na njegovoj poziciji Srbija ima Bogdana Bogdanovića, supertalentovanog Marka Gudurića, sjajnog šutera kojeg će brusiti Željko Obradović u Feneru, tu može odigrati i Gagi Milosavljević po potrebi.

Nema ni Stefana Pefija Markovića, doktora odbrane i važnog šrafa svih uspeha i medalja reprezentacije Srbije od 2009. godine do danas.

Doktor za odbranu i dalje ‘teroriše’

Pefi je ranije obavestio selektora da mu treba odmor i oprostio se (svi verujemo privremeno) od igranja. Pefi je došao bodriti svoje drugare na ‘Trofeju Beograda’ i to je svakako potez vredan hvale i dokaz kako je timski duh koji je Đorđević usadio u igrače – nezanenjivi sastojak za uspeh. Srbija ima Zvezdinog genijalca i fanatika Branka Lazića koji odbranu može igrati, kao i Stefan Jović, na vrhunskom nivou.

Neigranje Nemanje Bjelica možda je i najveći hendikep za ovaj tim. Beli je sjajan all around igrač, sa dvogodišnjim iskustvom igranja u NBA, u zrelim je igračkim godinama i u Wolvsima kada god je dobija šansu – odlično je koristio. Timski zahvalno, uz sjajan osećaj za skok i procenat šuta. Baš onako kako Đorđević voli. Nažalost nezgodna povreda koju vuče još iz regularnog dela sezone bila je jača od njegove želje. Pri tome, Beli je znao pogoditi kada treba. I to Đorđević voli…

Marko Simonović je možda i najspočitavaniji igrač ove generacije, no pokazao je kako poziv u repku i igre za nju mogu da podignu samopouzdanje, i rezultiraju sjajnim igrama u klubu. Iza Marka su dve sjajne godine u Zvezdi u koju se vratio i pokazao da može dominirati evroligaškim parketima. Na njegovoj poziciji uz Nikolu Kalinića, koji je imao čudesnu sezonu, Srbija ove godine ima i povratnika – Vladimira Lučića, koje je Sale vratio u život u Bayernu.

Konačno, stižemo do Nikole Jokića. Oni koji žele razumeće njegovu želju da propusti EP i fizički se spremi za svoju možda i najvažniju sezonu u NBA. Sezonu u kojoj su sve oči uprte u njega i u kojoj dokazuje da li je ili nije lider novih Nuggetsa, i sezone u kojoj se očekuje da fizički očvrsne kako bi se mogao nositi sa dvometraškim snagatorima poput DeAndre Jordana, DeMarcusa Cousinsa, Andre Drummonda, ili Hassana Whitesidea, da pomenemo samo one najdominantnije. Jokić ima ‘inteligenciju’ i drži košarku u malom prstu, no fizički je daleko od ovih igrača. Sa njim fizičkim spremnim i punim samopouzdanja Srbija dobija dugoročno sjajnog igrača – fantazistu u telu centra, kombinaciju Tonija Kukoča, i Nenada Krstića, visokog pokretljivog, sa pregledom igre i mekom rukom.

Ostaje žal što ga nećemo gledati u timu Srbije na ovom EP, no kako smo i započeli ovaj tekst – Srbija ima tim, i niti jedno odsustvo tu harmoniju ne može da poremeti.

Ne zaboravimo na kraju da na njegovoj poziciji ove godine imamo Raduljicu (doduše rovitog), Kuzmića (se sezonom karijere iza sebe), i Marjanovića koji je fantastično koristio priliku u NBA i na pripreme došao motivisan i spreman. I naravno, simbol ove generacija, velikog borca i emotivca – Vladimira Štimca – koji je prošle sezone također odigrao fantastično.