OKC 2017 – 2018: Jalova ‘Grmljavina’, ili (ne)moguća misija pomirenja tri Ega

Velika očekivanja imali smo svi od tima koji je prošloga leta složio sjajan roster. Verovalo se da je Oklahoma sa MVP-em Russellom Westbrookom, novopridošlim All Star zvezdama – Paul Georgem (Pacers) i Carmelo Anthonyem (Knicks) – uz starosedeoce Stevena Adamsa i sjajno defanzivca Andrea Robersona jednom rečju – contender! Ekipa koja može pomrstiti konce Warriorsima na Zapadu.

Uz roster, koji je na papiru izgledao fantastičan, OKC je po nečemu definitivno bila u vrhu NBA (i još uvek je). Prošloga leta, bili su treći su tim, odmah posle prošlogodišnjih finalista iz Oaklanda i Clevelanda po ukupnoj vrednosti ugovora igrača na koje godišnje izdvajaju $133,853,891. Od toga prva petorka OKC-a vredi čak 105 miliona dolara godišnje!

I dok su sezonu ranije bili ‘one man show’, gore nabrojana petorka nudila je nešto drugo, nešto kvalitetnije. Očekivalo se da će Westbrook i dalje dirigovati igrom ali da sada neće svaka odlučujuća lopta ići na njega, jer tu su PG i Melo koji sa lakoćom znaju rešavati mečeve. Ostalo je otvoreno pitanje – kako će se ova dva igrača nositi sa Westovim liderstvom, jer su u pitanju profii igrača koji jako dobro igraju sa loptom i koji postižu jako veliki broj poena iz izolacije. Dodatni problem za ovaj tim bila je činjenica da nemaju baš mogo igrača na klupi koji bi mogli zameniti nekoga iz petorke, i taj nedostatak rotacije bi mogao biti problem.

Upravo navedeni razlozi – nespojivost tri sjajna individualna igrača i kratka rotacija (koja je dodatno ugrožena bila Robersonovom povredom) – bili su dovoljni da svedočimo još jednoj sezoni velikih očekivanja, a gotovo nikakvih rezultata. Tim je opet ispao u prvoj rundi play offa. Istina, prošle godine to i nije bilo toliko iznenađenje, no ove im je Jazz očitao pravo lekciju u timskoj igri. Najviše su razočarala pojačanja, Melo i PG. Obojica su odigrala ispodprosječan playoff, a Westbrook nije mogao sam. Kao što to obično radi.

Regularni deo sezone završili su kao četvrti najbolji tim Zapada, sa 48 pobeda, što je samo za pobedu više u odnosu na prošlu sezonu.

Wikipedia

‘Dozu stvarnosti’ već u prvom krugu play offa isporučili sui m Jazzeri i neverovatni Donovan Mitchell.

Play off

Tako se dugo najavljivani lov Thundera na toliko željenu titulu završio već na samom početku eliminacionog kruga. Bila je to prava košarkaška lekcija iz timske igre gde su tri košarkaška Ega, i pored dobrog starta, mogla puno da nauče.

Na kraju laganih 4 – 2 za Utah i tačka na jednu sezonu OKC-a koju bi svi rado zaboravili.


(4) Oklahoma City Thunder – (5) Utah Jazz 2 – 4

Meč 1: Oklahoma City Thunder – Utah Jazz 116 – 108
Meč 2: Oklahoma City Thunder – Utah Jazz 95 – 102
Meč 3: Utah Jazz – Oklahoma City Thunder 115-102
Meč 4: Utah Jazz – Oklahoma City Thunder 113-96
Meč 5: Oklahoma City Thunder – Utah Jazz 107 – 99
Meč 6: Utah Jazz – Oklahoma City Thunder 96 – 91

Brodie: Istorijska statistika!

Russell Westbrook sinoć je u poslednjoj utakmici regularnog dela sezone ispisao istoriju. U očekivanoj pobedi njegovih Thundera nad Memphisom, 137 – 123, Russ je uhvatio čak 20 lopti, podelio 19 asistencija, ali što je najvažnije – drugu sezonu zaredom završio je sa triple double prosekom. U ovoj je imao 25 poena, 10.3 asistencija i 10.1 skok po meču. Zaista fantastično!

Tako je popularni ‘Brodie’, tada još aktuelni MVP, postao prvi igrač u najjačoj ligi sveta koji je u dve sezone imao tripl-dabl prosek, čime je iza sebe ostavio legendarnog Oscara Robertsona.

Mnogi zbijaju šale i govore kako ‘štancujem’ skokove. Opet, kada bi oni mogli da imaju 20 skokova svako veče – učinili bi sve za to, kada bi mogli da imaju i 15… Isto“, rekao je Westbrook nakon meča.

U istoj sezoni, Russ, je ostvario i svoj 100-ti triple double u karijeri. Svakako učinak kojim sve svega mali broj igrača u istoriji ove igre može pohvaliti:

Stotka Russella Westbrooka!

No, ima i druga strana priče kada je Westbeast u pitanju. Gledajući Russellov šut, ali i odluke koje je donosio u pojedinim mečvima kada je trebalo da se lomi, to nije bilo na nivou velikih igrača, lidera. Njegov procenat šuta za tri poena (u regularnom delu bio je oko 30 %) je najlošija statistika u NBA za nekog ko je uputio najmanje 4 šuta iza linije za tri poena. Prisetimo se samo kako je Russ uprskao protiv Spursa kada je promašio celu tablu:

Recimo u utakmici broj 6 West je uzeo 43 šuta na koš Jazza!!! Istina PG i Melo su izgledali kao da igraju 2. estonsku Ligu u toj utakmici, no 43 šuta na koš? Radi usporedbe Mitchell je uzeo i dalje velikih 28 šuteva, no i dalje dosta manje od Westa, a ubacio je samo 8 poena manje.

Pisali smo o tome kako su igrači koji su otišli iz Thundera proteklih godina imali puno bolje sezone nego kada su bili s Westom. Ista stvar važi i za igrače koji su došli u Thunder.

Nakon Russa – bajka!

To je isto stvar koje neke igrače čini velikima.

Westbeast problem

No, dolazimo sada i do druge strane. Kakva bi ekipa bila Oklahoma bez Westa? Čisto zbog kvalitete PG-a i iskustva Mela vrlo vjerovatno bi bili nešto bolji od Hawksa, Kingsa i Sunsa. Recimo nešto između, dok bi o playoffu mogli samo sanjati. West je motor koji pokreće ovu ekipu, a na Thunderima je da mu nađu suigrače koji ga mogu pratiti.

The Westbeast problem

Istina, Durant i Harden su možda i otišli zbog Westbrooka, no onda je tu uloga trenera da na pravi način iskoristi Westove kvalitete. Mislite da bi West mogao uzeti 46 šuteva kod Stevensa ili Popovića? Naravno da ne. Mislite da bi i kod njih bio jedan od glavnih kandidata za MVP-a? Naravno da da. Kako samo Stevens uspije od Roziera napraviti legitimnog playoff igrača koji preko 100 minuta u playoffu nije izgubio loptu? Kako je samo Snyder od rookiea Mitchella napravio mini kopiju Dwaynea Wadea koji je u prvoj godini postao strah i trepet za neke ekipe (Oklahomu, recimo)? Vrlo jednostavno, ovi treneri imaju plan igre koji su gradili na vrlinama i manama svojih igrača. Gledajući Oklahomu imamo osjećaj da je Donovan rekao – “Ma dajte loptu Westu, i pazite da mu ne smetate previše…”-

Tako to ne ide u NBA ligi.

Melo(drama)

A nakon letnje (Melo)drame i odlaska iz Knicksa, činilo se da timovi u redu čekaju za Carmela Anthonya, i da je OKC dobio binga kada su ga potpisali!

Prošla sezona je bila jedna od najtežih u karijeri za Mela. “Pobjegao” je iz New Yorka i činilo se kako u Oklahomi okreće novu stranicu. Preko leta društvene mreže su bile preplavljene njegovim trenizima i činilo se kako se Melo sprema za sezonu života. Stvarno je bila daleko od toga.

Iako je oborio neke rekorde – postao je 21. igrač u NBA istoriji koji je postigao 25.000 poena u karijeri (od čega za Nuggetse 13.970 poena, 10.186 za Knickse, i 845 za Oklahomu do tog momenta), njegova karijere doživela je nagli pad. On je u svakoj osim u protekloj sezoni postizao najmanje 20 poena po meču, a u proloj je bio na 17,6.

Nikako se nije mogao snaći u Thunderima, šut mu je bio katastrofalan i Melo je za tim bio više uteg nego pojačanje.

>> Melo, prodao si pobedu!

>> Melo ponovo prodao utakmicu

Rastanak je bio neminovan na kraju sezone, dogoven je trade u Hawkse koji su mu nakon toga otkupili ugovor. Sada je potpisao za Rocketse, glavnog izazavača Warriorsima. Stigao je kod Hardena i Paula i ovo mu je poslednja prilika da uzme prsten.

Povreda Robersona

No, pravi šok su Thunderi doživeli krajem januara kada im se povredio ključni odbrambeni igrač, Andre Robersona. Njemu je u duelu sa Pistonsima stradala tetiva kolena i zbog koje je završio sezonu:

Šamar Thunderima u noći pobede i rekorda

Roberson se povredio prilikom pokušaja da odigra alley-up na pas Rusella Westbrooka, nakon čega se okliznuo i pao. Nekoliko minuta je ležao na parketu pre nego što su ga izneli sa terena na nosilima. U prošloj sezoni, do povrede, beležio je 5 poena uz 4,7 skokova, 1,2 asistencija i 1,2 ukradene lopte po meču, a Oklahoma ne može zamisliti svoju odbranu bez njega.

Rana dijagnoza fijaska

Već početko sezone bilo je jasno da nešto ne štima na timskom planu u OKC-u. Tada je naš kolega radio malu analizu, u kojoj je analizrao uzroke. Ta analiza mogla bi se koristiti i kao dijagnoza krajnjeg neuspeha u ovogodišnjoj sezoni.

Već tada smo, na osnovu brojki ali i analize same igre ustvrdili, da će gospodin ‘triple double’ morati da se prilagodi timu, da drugačije pristupi igri i kontroli same igre. ‘One man show’ definitivno nije mogao funkcionisati, posebno jer tri igrača u izolaciji jednostavno nisu bila spremna graditi timske akcije, već su se u dosta prilika svodili na isforsirane šuteve, a tako nešto ne donosi rezultatski kontinuitet. Postavljalo se i pitanje pozicija na kojoj igraju Melo i PG, ali i njihova rešenja u pojedinim situacijama kada nisu dodavali loptu slobodnim igračima već se opredeljivali za igru 1 na 1.

Kako dalje?

Oklahoma je u međusezoni napravila dobar posao. Sačuvali su jezgru tima, rešili se Carmela, a u zamenu za njega dobili Schroedera iz Hawksa, koji je ne samo sjajan role igrač veći i igrač koji je proše sezone bio lider, doduše dosta slabe, franšize. Čini se da bi sa Westbrookom mogao biti komplementaran, i da bi značajno mogao osnažiti tim.

Druga važna vest je ostanak Paula Georgea. Usprkos svim nagađanjima i glasinama, PG je odlučio ostati u Thunderima. Iako je rekao kako će objaviti gdje ide u posebnoj emisiji na ESPN-u sinoć na Westbrookovom partyu PG je izjavio kako ostaje u Thunderima:

“Ovdje sam da ostanem”

Dodatno roster je pojačan Nerlensom Noelom, iz Mavsa, ali i na pomalo neočekivan način, a jedan igrač nam je svakako skrenuo pažnju tokom ovoletnjih priprema. Stiže kao MVP korejske lige, i nosi masku! Po mnogima bi to mogao biti X faktor ‘gromovnika’ jer putem drafta, bar kako se sada čini, nisu doveli nešto prterano kvalitetno, a stigla su tri picka druge runde.

3 Trackbacks / Pingbacks

  1. Recap sezone: Dominacija 'petorke smrti' i detronizacija 'Kralja' - Ostatak Sveta
  2. Oklahoma Thunder 2018-2019: Lillard otvorio vrata novog rebuildinga - Ostatak Sveta
  3. Northwest 2019 - 2020: Thunderi u potpuno novom ruhu, Jazzeri idu na sve ili ništa - Ostatak Sveta

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*